Konavoske špilje

Plješina jama
foto: Anita Trojanović

Područje na kojem su se smjestile Konavle nalazi se na kontaktu geotektonskih cjelina Dinarika i Adriatika, što za posljedicu ima postojanje velikog broja speleoloških objekata. Konavle se pružaju dinarskim smjerom 35 km, od sjeverozapada prema jugoistoku s najvećom širinom od 12 km. Ukupna površina prostora iznosi 209,15 km2.

Do sada je u Konavlima istraženo svega 40-ak špilja i jama, no neistraženih sigurno ima barem još 3 puta toliko. Kad kažemo istraženih, misli se na činjenicu da svaka od tih špilja i jama ima svoj topografski nacrt (tlocrt i profil), točnu GPS lokaciju i metalnu oznaku na samom ulazu na kojoj se nalaze informacije koje je speleološko društvo istraživalo taj speleološki objekt. Tako npr. oznaka 021 055 znači da je Speleološki odsjek HPD Sniježnica istraživao dotičnu špilju/jamu. Budući da je njihova uvriježena brojčana oznaka 021,  broj 055 označava da je to njihov 55. istraženi speleološki objekt. Brojevi svih hrvatskih registriranih speleoloških društava mogu se naći na web-stranicama Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza.  

Vilina kamara
preuzeto iz: Speleolog, Vol. 68 No. 1, 2020

Svaki je speleološki objekt jedinstven i poseban na svoj način, pa stoga ni konavoski nisu iznimka. Neki od njih imaju iznimne fizičke dimenzije ili estetske vrijednosti. Takve su u Konavlima jame Bezdan u Vignjima, Plješina i Glogova jama na Sniježnici ili pak špilja Pod putom u Uskoplju. Neke pak imaju veliku povijesnu i arheološku važnost poput Eskulapove špilje na Sniježnici, Viline kamare u Vignjima ili špilje Šipun u Cavtatu, a neke su čak turistički uređene, iako su tim činom djelomično i devastirane, poput Đurovića špilje u Močićima i špilje Šipun u Cavtatu.

Što se tiče statističkih podataka u do sada istraženih 40-ak konavoskih špilja i jama, najdublja je Plješina jama na Sniježnici s dubinom od -173 m, iako to nije njena konačna dubina budući da još uvijek ima neistraženih dijelova te je stoga moguće da će se u skorijoj budućnosti ta brojka i produbiti. Najdulja je pak jama Bezdan u Vignjima. Njen sveukupni broj duljine kanala nedavno je prešao 1000 m, no i ona ima još upitnih dijelova pa se stoga mogu očekivati i dulji, a možda i dublji prinosi, budući da je i ona među dubljim konavoskim jamama te joj dubina iznosi -142 m.

Špilja iznad Gospe od Zaluga

Biospeleološki su najviše istraživane one najpopularnije špilje, poput Šipuna i Đurovića špilje, iako se zadnjih godina dosta istraživalo i u Plješinoj i Glogovoj jami na Sniježnici. Osim ove 4, pod inicijativom Natura 2000 zaštićena je Vilina špilja u Tušićima baš zbog 2 endemske vrste koje žive u njoj. Turistički su uređene dvije špilje: Šipun u Cavtatu i Đurovića špilja u Močićima iako su zadnjih godina više zatvorene za javnost nego otvorene, budući da špiljskoj fauni šteti konstantna upotreba električne energije (Šipun je dobio električnu rasvjetu 1978. g., a Đurovića špilja prilikom preuređenja u vinski podrum 2009. g.) i velik broj posjeta.

Svima je pak zajedničko da u njima boravi svijet za sebe. Već smo o tome pisali, no nije naodmet ponoviti, budući da su životinjske vrste nastanjene u špiljama bez prisutnosti svjetla i male količine dostupne hrane, one su razvile svoje male ekosustave koji nesmetano funkcioniraju već tisućama godina. Tako su u Hrvatskoj špilje i jame dom za više od 70 % hrvatskih endemskih životinjskih vrsta. One nesmetano koegzistiraju, barem dok se u cijelu priču ne uplete čovjek i njegova vječna znatiželja za otkrivanjem neotkrivenog.

Jezero u Eskulapovoj špilji

No, srećom, u današnjem je svijetu i ta znatiželja regulirana, sve dok se ti sustavi ne počnu narušavati divljim deponijima smeća ili pak naknadnim unutarnjim adaptacijama. Jer nisu samo špilje i jame lokaliteti u kojima žive endemske vrste. One su i od presudne važnosti za sve ostale, pa tako i za čovjeka. Ipak bi trebali koliko-toliko osvijestiti da pitku vodu crpimo baš iz tih podzemnih svemira. Čak 70 % zaliha pitke vode RH nalazi se u našem podzemlju, a u slučaju onečišćenosti ne samo da štetimo svemiru koji u njemu živi, već i nama samima.

Čuvanje špilja i jama u njihovom netaknutom obliku je ustvari čuvanje zemljina kapaciteta da održava život. Istraživanjima se samo potvrđuje istina i provodi monitoring i kontrola onečišćenosti našeg podzemnog bogatstva.