Neostilski namještaj konavoskih kuća

Tijekom čitavog 19. stoljeća u primijenjenoj se umjetnosti, a time i u oblikovanju namještaja, javlja velik broj neostilova koji u potpunosti preuzimaju dizajn nekih ranijih stilskih razdoblja. Shodno tome, krajem 19. i početkom 20. stoljeća pod gradskim se utjecajem i tradicijske konavoske kuće opremaju pokućstvom historicističkih oznaka. Uz nešto rjeđe zastupljen namještaj neoklasicističkih stilskih oznaka, najprisutniji i najrašireniji je namještaj u stilu njemačke neorenesanse takozvani altdeutsch, koji je od polovice 19. stoljeća pa sve do Prvog svjetskog rata bio najrašireniji stil na hrvatskom prostoru.

U konavoskim kućama neostilski namještaj se. ovisno o materijalnom statusu obitelji, razlikovao u oblikovanju i konstrukcijama tako da je od kuće do kuće varirao od skromnijeg do veoma raskošnog. Izrađivan je najčešće od punog drva hrastovine, jasenovine, trešnje i drugog masivnog drva, a osim osnovnog oblikovanja, predmeti su izrađivani i tesanjem, piljenjem, savijanjem i tokarenjem te su nerijetko bili ukrašeni zarezivanjem, izrezivanjem, duborezom, bojanjem, kao i dodacima mramornih i staklenih površina te metalnih dijelova.

Kao najupečatljiviji komad neostilskog namještaja u konavoskim tinelima ili salama bile su kredence, čvrstih i stabilnih linija te ukrašene bogatom rezbarijom stiliziranih biljnih motiva, ukrasnih petlji, spirala, rozeta, tokarenim stupićima, ostakljenim i obojenim vratnicama gornjeg dijela: bila je jedna ogromna lijepa kredenca, strašno ukrašena. Imala je mramornu ploču po sredini, a gore su bile dva ormarića i oni su bili u staklu i sjećam se da je na njima bilo nacrtano cvijeće i tu se držalo posuđe i čaše lijepe i to se nije koristilo svaki dan. I to je bilo izuzetno izrezbarena, imala je dolje dvije ladice, a onda je dolje opet imala ormar na dva vrata, i na nogicama je bila. Kasnije je ona izgrinjala iako smo nju pazili, strašno je grinjala, eto koliko je bila stara.

Treba naglasiti da su imućnije kuće u Konavlima imale salu i tinel, dok su salu imale gotovo sve: bila je sala i tinel, i tinel se jako malo uopće koristio i tamo je bila kanapa, kauč, ona ti je bila lijepo ono zavijeno u platno, tapecirano u debelo platno, na drvenim nogama, imao je i naslon. Bio je tu i jedan veliki stol, kvadratni. A u sali je bila trpeza sa blancima, ali bio je i jedan lijepi veliki okrugli stol, ukrašenih, rezbarenih noga, mogo se razvuć, ono lijepo lakiran, ispod njega su bile stolice ovako izvinuta, savinuta naslona, ispod isto ono krugovi, samo ono nije bilo pleteno nego isto od drva, tu je možda stalo i osam deset stolica, to se kupovalo.

Riječ je o takozvanim thonet stolicama koje nose ime po svom dizajneru te su prisutne u nekoliko različitih verzija. Odlikuje ih elegantna forma, pri čemu se konstrukcija radi od savijenog drva, a okruglo sjedalo, osim od drva, može biti i od pletene trske, kao i ispun konstrukcije naslona. Osim thonet stolica, u konavoskim kućama mjestimično su se nalazile i drvene stolice četvrtastih oblika, bogato ukrašenih odnosno izrezbarenih noga, s naslonima i sjedalima tapeciranim kožom učvršćenom s mjedenim čavlićima, to jest zakovicama. Također, u salama su bila obavezno ogledala na zidu, lijepo ukrašeni okviri, nešto zavijeno, a u nas je bio tamo i jedan veliki buro, on je bio čini mi se velik, na četiri police, napice se držale u njemu.

Nadalje, buro je bio obavezan dio namještaja u kamarama, a najčešće je dolazio u kompletu s posteljom, ormarima i komonćinom. Neostilski namještaj sobe također karakterizira glomaznost i masivnost drva, kao i bogato ukrašene plohe namještaja rezbarenim dekorativnim motivima odnosno oblicima listića, vitica i voća. Posteljama, pojedinačnim i duplim, koje su najčešće stajale na nogama u obliku kraćih plosnatih krugova, izuzetno su ukrašeni nasloni, to jest uzglavlja i stranica na dnu kreveta, ormarima najčešće dvokrilnim, pa čak i trokrilnim vratnice i škrabice koje su obavezno imale metalne, porculanske ili mesingane ručkice i bravice koje su bile i sastavni dio ukrašenih škrabica burala. Ormari i burali su tijekom vremena preuzeli funkciju škrinja i dok je tekstil u buralima bio posložen odnosno položen u ladicama, u ormarima se većim dijelom odjeća vješala.

Komončići su obavezno stajali pored postelje i stilski su pratili ukrašavanje ostalih predmeta kompleta namještaja: u tete je bila lijepa soba, bio je krevet od jedan i po, od drva, lijepo je bio izrezbaren i dolje i gore, imo je naslon, poviše kvadar svetački. Lijepi starinski ormar isto izrezbaren, gore su bila dva vrata za vješat robu, a dolje su bili ormarići za otvorit, a do toga je stojo buro, on je isto lijepo bio ukrašen, izrezbaren, tri, četiri police, to se kupovalo i to je bilo u kompletu, u istom stilu. Tu su bile položene nošnje, dijelovi nošnje, čermice, pregače. Kraj kreveta je bio komončić, imo je mramornu ploču i bio lijepo izrezbaren i unutra bokarić. A u babe i đeda je bio dupli krevet, malo manje ukrašen, isto od drva i tvrd, isto je imo drveni naslon, isto je bio ormar, a sve malo manje ukrašeno. A u matere i ćaće, ona je došla kasnije, u nje je još bio jednostavniji krevet, dva kreveta, ormar na tri vrata, nisu bili izrezbareni, glatke površine, jedan komončić, a s druge strane tamo u kantunu je bila kolijevka.

Osim estetske komponente neostilskog namještaja za pohranu i odlaganje, sjedenje i spavanje, bilo da je riječ o ručnoj, obrtnoj ili industrijskoj proizvodnji, velika se pažnja pridavala i uporabnoj, ali i običajnoj vrijednosti namještaja, tako čineći cjelinu kulture stanovanja unutar konavoskih kuća.