Logotipi u Konavlima

logo Muzeja i galerija Konavala

Od prvih špiljskih crteža, preko umjetnosti i pisma, do razvoja modernih grafičkih komunikacija, novina, časopisa i naposljetku interneta, vizualna kultura dosegla je svoj vrhunac u 21. stoljeću. Jedna od karakteristika vizualne kulture svakako je stvaranje vizualnog identiteta, odnosno skupa definicija vizualne prezentacije tvrtke ili proizvoda u tiskanim i digitalnim medijima, a jedan od vjerojatno najvažnijih elemenata koji čine vizualni identitet je logotip ili posebno oblikovana slova i grafički znakovi kojima je ispisano ime onoga što predstavlja, bilo da je riječ o tvrtki, proizvodu ili čemu trećem. Logotipe su koristili i drevni Egipćani, Grci, Rimljani i Kinezi utiskujući simbole u lončariju ili cigle kako bi označili tko ih je izradio, a srednjovjekovni trgovački cehovi proširili su upotrebu logotipa u Europu. U 19. stoljeću ove oznake nisu više predstavljale samo znak podrijetla, nego su služile umjesto potpisa te su time postavili temelje za ono što danas zovemo brendiranje proizvoda, usluga ili ljudi iza njih.

Najstariji logotipi koje imamo zabilježene u Konavlima bili su tipografski, uglavnom sastavljeni od imena i prezimena vlasnika obrta i mjesta i eventualno godine utemeljenja gdje se ono nalazi te, osim što su funkcionirali kao reklama na samom objektu obrta, koristili su se i kao logotipi na dokumentima poput obrtničkih priznanica i slično. Već krajem 19. stoljeća brojni se logotipi lokalnih trgovaca sastoje od naziva uz koje je bogata dekoracija, a sve jednostavno funkcionira monokromatski, odnosno u različitim otiscima u jednoj boji. Razvojem turizma i naročito u svrhu promocije ruralne baštine i gastronomije u raznim turističkim brošurama nalazimo začetke logotipa koji se sastoje od kombinacije slika ili fotografije i teksta. Najčešće je riječ o apliciranju fotografija odnosno o realističnim prikazima odabranih motiva koji najdoslovnije predstavljaju proizvod, obrt, uslugu i slično. Takva se praksa zadržala i 90-ih godina 20. stoljeća te se postepeno s razvojem grafičkog dizajna i uopće tehnološkog razvitka mijenjala i prilagođavala novom vremenu u kojem logotip postaje znak.

Konavle također razvijaju svoju vizualnu kulturu putem brojnih vizualnih potpisa, a velikim dijelom se koriste stoljetna obilježja identiteta i prepoznatljivosti konavoskog kraja poput različitih elemenata tradicijske kulture, kulturnog nasljeđa i geografskog krajolika. Najčešći motivi koje danas nalazimo u konavoskim logotipima odnose se na konavoski vez i konavoski nakit kao najprepoznatljiviji elementi identiteta, no njihovo korištenje varira, od doslovne preslike svedene na stvarni izgled predmeta, do kvalitetnijih izvedbi kojima je baština polazište.

U suvremenoj tendenciji kvalitetan logotip neće više biti slika predmeta već znak koji upućuje na taj predmet, uslugu ili obrt. Primjerice, logotip Muzeja i galerija Konavala koji je izradila dizajnerica Nora Mojaš svoj vizualni potpis definira na temelju uzoraka konavoskog veza te pod njim objedinjuje sve svoje muzejske sastavnice. Za razliku od realnog prikaza veza, u vizualnom potpisu Muzeja uzorci veza pojednostavljeni su u čiste oblike s pripadajućom bojom te je na taj način konavoski vez doveden do znaka koji je, iako prepoznatljiv lokalnom čovjeku, apstraktan za svakoga dok ne dobije svoje značenje upoznavanjem tradicije i kulture Konavala. Riječ je o kombinaciji tipografskog i likovnog rješenja, odnosno teksta i znaka kao najuvjerljivijeg alata komunikacije koji osim informacija prenosi i raspoloženje i emocije.

Logotip vinarije Karaman

Logotipi kao podsjetnici na bogatu konavosku baštinu vrijedni su komunikatori lokalnih vrijednosti u svakodnevnom životu. Njihovo učestalo korištenje pratimo s trendom napuštanja tradicijskih elemenata u odijelu i životu. Tako konavoski vez sve češće umjesto na konavoskoj nošnji, krasi nazive brojnih tvrtki i drugih organizacija u Konavlima. Na drugom mjestu u upotrebi u logotipima konavoske su veželice, a zatim slijede geografska obilježja poput Ljute, Lovorne, Sniježnice i drugih. Svakako, potreba stanovnika da svojim poslovnim subjektima daje oznake lokalnog identiteta gotovo je apotropejska, zagovor za uspjeh koji se naslanja na snagu i prežitak predaka.