Sveti Đurđe (Juraj) jedan je od omiljenih srednjovjekovnih svetaca. On je bio vojni zapovjednik koji je živio u Rimskom Carstvu u doba Dioklecijanovih progona kršćana, gdje je i izgubio život. Jedan od mučeničkih činova bio je ispijanje zmijskog otrova koji mu nije naudio, a kasnije je uz njega vezana legenda o ubijanju zmaja te je stoga u ikonografiji često predstavljen upravo kako ubija zmaja, iako je u nas u Konavlima zmajoubojica ipak sv. Ilar. Tako je sv. Đurđe postao zaštitnik vojnika, vitezova, brodarstva, ali i zemljoradnika i stočara.
Ovaj drugi dio, zaštitnik zemljoradnika i stočara, vezan je uz buđenje prirode na dan njegova štovanja, a u Hrvatskoj mu je često nadodan i pridjev zeleni. Uoči i na dan sv. Đurđa po raznim bi se dijelovima Hrvatske i Bosne palili krijesovi, kao što se u Konavlima radi na dan sv. Ivana. Na Đurđevdan se i umivalo cvijećem, što je u nas još uvijek ostalo vidljivo u umivanju na Veliku Subotu. Uz mnogobrojne druge tradicijske rituale i proricanja, na Svetog Đurđa se sve kitilo zelenilom, simbolom nade i pobjede proljeća nad zimom, pobjede života nad smrću.
Prije dolaska kršćanstva na ovim se područjima vjerovalo u Peruna, Jarila, Mokoš i druge slavenske bogove. Nakon pokrštavanja mnogi kršćanski sveci zamjenjuju stare bogove, pa tako sv. Đurđe predstavlja Peruna ili češće njegova sina Jarila, budući da je uvriježeno mišljenje da Peruna ipak zamjenjuje sv. Ilija. Povezanost s Perunom prisutna je u legendi u kojoj sv. Đurđe ubija zmaja (Veles) dok je s Jarilom povezan preko vjerovanja da Jarilo svako proljeće dolazi na svadbu ili ljubavni susret s Moranom, pa se tako pokreće prirodni ciklus i rodnost godine.
U Konavlima nalazimo pet crkvi posvećenih sv. Đurđu, što sv. Đurđa čini jednim od zastupljenijih svetaca na našem području te time potvrđuje svoju stoljetnu ustoličenost u Konavlima. Crkve se nalaze u Cavtatu, Močićima, Popovićima, Mikulićima i Stravči, sve su stacionirane uz rimske ceste, dok se na određenom broju lokaliteta nalaze i konkretniji antički tragovi. Tako je uz crkvu sv. Đurđa u Cavtatu pronađen reljefni prikaz boga Mitre s pripadajućim svetištem, dok se u samom pročelju crkve nalazi uzidani antički natpis, što potvrđuje da se od antike ondje nalazi kultno mjesto. Reljef Mitre danas je uzidan u spremu kuće Bogišić u Cavtatu.
Crkva sv. Đurđa u Močićima nalazi se u neposrednoj blizini našeg drugog Mitreja te svetišta boga Silvana, dok je crkva u Popovićima izgrađena na kasnoantičkoj utvrdi, što potvrđuju brojni površinski nalazi koji se i danas mogu vidjeti na padinama brežuljka kao i prisustvo kasnoantičke cisterne. Uz dosad navedene tri crkve sv. Đurđa, nalazi se i nekoliko ornamentiranih primjeraka stećaka s vegetabilnim i zoomorfnim prikazima te prikazima štitova srednjovjekovnih vlasteličića.
Zadnja od crkvi s arheološkim tragovima crkva je sv. Đurđa u Mikulićima. Iako nema direktno vidljivih tragova antike i kasne antike, osim što se nalazi uz staru rimsku komunikaciju, crkva se nalazi tik uz prapovijesnu gradinu te najpoznatiju konavosku gomilu, također prapovijesnog podrijetla.
Sve ove crkve sv. Đurđa, osim crkve u Stravči, smještene su u Donjoj bandi Konavala te imaju svog oca zaštitnika, sv. Iliju na brdima. Tako se u Uskoplju nalazi crkva sv. Ilije, na Sniježnici se nalazi vrh Sv. Ilija, a u Poljicama je crkva sv. Ilije koja je, ako vjerujemo narodnoj predaji, preletjela s Bjelotine. Vjerovanje da svaki sveti Đurađ treba imati na obližnjoj uzvisini sv. Iliju nije samo predmet prostorne orijentacije nekih starijih stanovnika područja. Ulaz je to u slojevite značenjske taloge kršćanskih i brojnih pretkršćanskih običaja.
U Konavlima je osim crkvica sv. Đurđa ostalo i nekoliko pabiraka vjerovanja vezanih uz dan sv. Đurđa. Smatra se da s Đurđevdanom započinje proljeće. Ovoga se dana ne obavlja nijedan veći posao, a osoba kojoj je imendan neće obavljati ni onaj manji. Konjima, mazgama i magarcima podšišavaju se grive i repovi.
Vjerovalo se da će onaj tko prvi ovoga jutra istjera stoku na pašu biti prvi tijekom godine. Ako bi netko zaspao preko dana, vjerovalo se da će mu se drijemati cijele godine. Nije dobro da na Đurđevdan padne kiša jer će, kako poslovica kaže Đurđevi daždi, prazni badnji, podbaciti vinova loza, ili drugim riječima: Oslobodi me Bože vedra Božića, a oblačna Đurđevdana.
O Đurđevu, trava je bujna, puna proljetnih sokova, pa je Đurđevdan u brojnim izrekama obojen u zeleno. Dok uz Uskrs spominjemo crvena jaja, za Đurđevdan je simbolična zelena trava, koja na obnovljenim i odmorenim livadama čeka blago u novoj sezoni paše. U starijim bi vremenima, odrasli muškarac, obično domaćin kuće, pucao preko stoke u oboru jer se ovoga jutra ona prvi put tjera na popas.
U tom duhu, za kraj jedna stara konavoska rugalica u kojoj su se muškarci međusobno kudili: Što mi ne vratiš onaj konopac (ili što drugo)? – Koji? – Onaj kojim sam te ćoravog vodio na Đurđevu travu.