Jučer nas je u 91. godini života napustio Stijepo Obad, Konavljanin u Zadru kojeg se svi rado sjećamo. U Konavle je dolazio, osim iz privatnih razloga, uvijek kad je trebalo podržati svaki kulturni i prosvjetni rad, sudjelovati na promocijama knjiga mlađih kolega i odazivao se svakom pozivu koji mu je upućen. Pratio je razvoj konavoske kulturne zajednice, poticao osnivanje Arheološkog muzeja Konavala, poticao arhivsku djelatnost u Konavlima i pomagao na svaki način konavosku kulturnu i društvenu stvarnost. Mnogi Konavljani imali su čast biti njegovi studenti u Zadru i svi redom za profesora Obada imaju samo riječi hvale.
Stijepo Obad hrvatski je povjesničar rođen u Konavlima, u Pridvorju 11. siječnja 1930. godine. Osnovnu školu pohađao je u Pridvorju i na Grudi, a gimnaziju je završio u Trebinju. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. Nakon toga, 1960. godine, postaje asistent u Institutu za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, a već četiri godine kasnije postaje profesor na Katedri za opću povijest Filozofskog fakulteta, Sveučilištu u Zadru gdje je doktorirao 1965. godine. Od 1985. godine redoviti je profesor, a predavao je opću i ekonomsku povijest novoga vijeka te hrvatsku povijest od 1790. do 1918. godine. Predavao je profesor Obad i na drugim fakultetima, i na poslijediplomskim studijima u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Bio je mentor i član povjerenstva mnogih doktorskih radova. Zbog svog posebnog pedagoškog pristupa bio je omiljen profesor, poticao je i veselio se napredovanju mladih kolega. Uredio je brojne zbornike stručnih i znanstvenih radova, aktivno sudjelovao u predstavljanima knjiga, a i sam je bio vrlo aktivan autor. Objavio je 240 stručnih i znanstvenih radova i osam knjiga te je sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima.
Njegovo glavno polje znanstvenog rada i istraživanja bila je povijest Dalmacije od druge polovice 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata, a posebno se zanimao za dalmatinska sela te gospodarske i političke okolnosti koje su se odrazile na život u selima Dalmacije. Dalmacija toga vremena bila je periferija, provincija u kojoj je povijesno istraživanje bilo lišeno bibliografija, sređenih fondova u arhivima i literature. Njegov rad na tom polju, kako donosi Ante Bralić, pionirski je i nakon njega otvorena su vrata brojnim drugim povjesničarima 19. stoljeća, a Dalmacija je drugih 50 godina austrijske vladavine prestala biti Terra incognita. I dok se u europskim sredinama bilježi silan razvoj na svim poljima, Dalmacija zaostaje za moderniziranim zapadnim sredinama. Novosti koje dolaze u dalmatinska sela skromne su promjene tradicionalnog načina rada, uvode se nove kulture voćaka, nova sredstva za rad, grade se kuće na kat. Neriješeni zemljišnici, neprosvijećenost i zaostalost, nedovoljna financijska pomoć države još su više usporavali razvoj dalmatinskog sela.
Postojala je velika nesnošljivost između sela i grada koju je poticao nemar građanskih stranaka prema selu, a prema istom se grad odnosio samo kao resursu. Tek pojavom čitaonica, otporu seljaka zemljišnim vlasnicima, otkupu od kmetstva i osamostaljenju, pojavom škola, tj. prosvjećivanjem počinje gospodarsko osamostaljenje i buđenje nacionalne, političke i društvene svijesti. Profesor Obad imao je priliku i osobno svjedočiti teškoj poziciji sela prema gradu iz svjedočenja svojih predaka i zemljaka. U Konavlima su dugo odzvanjale obiteljske priče koje su živjele do Prvog svjetskog rata, a koje su dobile po prvi put društveni i politički okvir kroz rad Stijepa Obada.
Osim svog znanstvenog rada, nesebično je potpomagao kolege koje su prinosile otkrivanju povijesnih tema dalmatinskog područja. U Konavle je doveo 1974. godine kolegu Šimu Batovića koji je prvi rekognoscirao prapovijesne arheološke lokalitete Konavala, što je još uvijek jedini cjeloviti prapovijesni prikaz terena. Sudjelovao je u izradama monografija Konavala i na stručnim skupovima te zbornicima stručnih i znanstvenih radova o Konavlima. Sudjelovao je s veseljem na predstavljanima brojnih povijesnih prinosa drugih autora, naročito konavoskih tema. Aktivno je djelovao u radu Matice hrvatske, od 1960. do 1965. u dubrovačkom ogranku, a od 1965. do 1972. te od 1992. godine do danas u zadarskom ogranku. Matica hrvatska u Konavlima, na čije se pozive rado odazivao, imala je čast nekoliko puta ugostiti ga kao predstavljača. Bio je i član Družbe hrvatskog zmaja gdje je aktivno djelovao u organizaciji tribina i predavanja.
Stijepo Obad bio je jedan od onih kulturnih djelatnika koji su ispred sebe stavljali svoj rad i doprinos široj zajednici, jedan od onih koji ne odlazi, koji ostaje u svojim dobrim djelima, znanstvenom radu i srcima svih koji su ga poznavali.