Arheologija Kuće Bukovac

Bogata i složena obiteljska povijest nadogradnji Kuće Bukovac ima i svoju prapovijest. Naime, kad se 2001. godine pristupilo kompletnoj obnovi i konzervaciji Bukovčeve rodne kuće za koju se, još od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, zalagala Ivanka Bukovac ustupivši kuću Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, vršeni su zemljani iskopi kako bi muzej dobio potrebni dodatni prostor. Budući da je Kuća Bukovac, osim ulazne korte, na sjevernoj strani imala veliki vrt koji se na dvije visinski različite terase protezao sve do ulice Prijeko, donja terasa poslužila je za smještaj muzejskih pomoćnih prostorija.

U zemljanom iskopu vrlo brzo su se počele pojavljivati naznake da je ovaj prostor bio naseljen i ranije, u antičko doba. Tu i tamo naišlo bi se na keramičke ulomke ili pokoju staklenu bočicu.

Balzamariji raznih veličina i funkcija, gornji dijelovi manjih boca, tipični su proizvodi antičke provenijencije. Takve cjevaste ili globularne staklene posude služile su za pohranu mirisnih ulja, kozmetičkih preparata i lijekova.

Keramička čaša, 2. – 3. st.
OA-599

Osim nalaza od stakla pronađena je i jedna zanimljiva posudica izrađena od kosti i sačuvana u cijelosti. I ona se mogla koristiti za držanje kozmetičkih pripravaka. Riječ je o maloj, reljefno ukrašenoj posudi, visine 6,5 cm. Promjer dna je 3,5 cm, a posuda se stožasto sužava prema vrhu, tako da je promjer otvora 2,8 cm. Na posudi je prikaz erota, krilatog dječačića koji u ruci drži masku koja, čini se, gleda prema istoj masci postavljenoj na istaknutom postamentu. Na polju između erota i maske stoji kalathos, košara prepuna voća, a moguće i vune, teško je razlučiti. Često su se takve posudice poklanjale ženama kao vjenčani dar.

Još je jedna cjelovita posuda pronađena tijekom radova. Riječ je o trbušastoj keramičkoj čaši istočnomediteranske produkcije. Moguće je da je služila nekom vinopiji, koji je, prema rimskim običajima, iz nje pio razrijeđeno i zaslađeno vino.

Koštana posuda, 2. st.
OA-595

Pronađen je i mali kameni kućni žrtvenik. Rimljani su svoje vjerske obrede, osim javno u hramovima, prakticirali i u svojim domovima. Budući da se obred sastojao i od prinošenja žrtve, koje su mogle biti paljenice, ljevanice, kao i kađenice, ovaj maleni kućni žrtvenik mogao je služiti za ostavljanje darova u vidu jela, vina ili kada.

Također, iskopana je i velika količina građevinskog materijala, tegula i imbreksa, antičkih crepova, ali i fragment podnice, kao potvrda da je tu i u antičko vrijeme bio stambeni prostor.

Dio podnice se podvlači ispod perimetara zida današnje kuće i gotovo je nemoguće odrediti točne gabarite antičke građevine. Možemo pretpostaviti da je riječ o insuli koja se protezala do ulice Prijeko, rijetke transverzale u cavtatskoj urbanističkoj matrici, moguće rimskog decumanus maximusa, od kojeg su se, kao i danas, češljasto spuštale okomite ulice prema moru.

Kućni žrtvenik, 1. st.
OA-600

Bilo bi zanimljivo da takvih spoznaja, s obzirom na to da smo svjedoci kako brojni cavtatski vrtovi ustupaju mjesto bazenima, za koje je također potrebno odraditi velike zemljane iskope, ima puno više. Pomoglo bi nam u rekonstruiranju slike nekad važne točke na istočnojadranskoj morskoj ruti, Epidauru. A sigurno bi i tim uživateljima koji se sunčaju uz rub bazena bilo zanimljivo znati da je možda na istom mjestu netko prije dvije tisuće godina sjedao uz piscinu.