Rusomača, latinskog imena Bursa pastoris ili pastirska torbica, iz porodice kupusnjača ili krstašica (Brassicaceae), korov je koji raste posvuda, uz puteve, rijeke, na livadama i njivama, u sijenu i u obrađenom docu, a kod nas je najviše upravo u vrtima koje obrađujemo. Osim što joj u vrtu odgovara vlaga koju dajemo biljkama, tu se smjesti i spasi od popasa životinja te od redovite košnje. U proljeće je ima posvuda, u jesenskom vegetativnom ciklusu nešto manje, a u vrtovima koji se zalijevaju prisutna je doslovce kroz cijelu godinu.
Podrijetlom je iz Europe, a proširena je po cijelom svijetu. Ima razgranat i plitak podanak, pa je lako odstranjujemo iz vrta ne znajući o koliko se vrijednoj i ljekovitoj biljci radi. Djeca u igri na otvorenom prva su koja je primijete zbog njenog neobičnog oblika sjemenkinih tobolaca u obliku srca na stapkama, s kojima se rado igraju. Osim imena rusomača, torbičica i drugih lokalnih imena krasi je i nadaleko poznato ime hoću-neću. Djeca su čupkala srcolike tobolce izgovarajući hoću – neću predviđajući sebi neku aktivnost, jednako kao što su na tratinčicama čupkala latice i izgovarala voli me – ne voli me kad su krenuli ljubavni jadi.
Donji listovi biljke duguljasti su i ponekad nazubljeni, postavljeni čupavo u oblik rozete. Listovi koji rastu na stabljici potpuno su drugačiji, puno su manji i sužavaju se na šiljasti vrh, nemaju peteljki i u obliku su obrnuta srca koji sjedaju uzduž stabljike. Oni su naizmjenični, udaljeni jedni od drugih, dok su donji listovi dlakaviji s donje strane i gusto smješteni u rozeti. Inače te donje listove uglavnom kasno spazimo, jer kad se pojave malena srca s cvjetnom glavicom, donji listovi su ili uvenuli ili nestali.
Cvijet, ustvari snop cvjetića razvija se na vrhu stabljike. Sastoji se od velikog broja stabljikastih cvjetića. Čim počnu cvjetati, izgledaju kao mala bijela nakupina, a kako rastu, tako se izdužuju i diferenciraju jedan od drugoga. Iz dlakave čašice razvijaju se četiri blijedo ružičaste latice. Donji zreli cvjetovi tvore sjemenke u kapsulicama koje su u obliku srca, a u njima se nalazi izdužena sjemenka. Sjemenke su paprenog okusa, pa se u nedostatcima papra koristila prilikom kuhanja za začin. Inače, rusomača je obdarena svim kvalitetama za opstanak u najgorim uvjetima. Klijavost njenih sjemenki je velika, a može preživjeti u zemlji dugi niz godina. Pored toga, svaka biljka proizvede više desetaka tisuća sjemenki.
Ovaj je korov jako ljekovita biljka koju narod dobro poznaje i koristi uglavnom za zaustavljanje svih vrsta krvarenja. Nije njena ljekovitost u nekom posebnom sastojku, već u interakciji njenih flavonoida, vitamina, aminokiselina i ostalog. Kinezima je to biljka koja hladi krv, pa je njeno korištenje naveliko vezano za zaustavljanje i sprječavanje krvarenja. Bila je vrlo česta biljina za pomoć ženama kod velikog krvarenja, prilikom porođaja nešto poput današnjeg dripa, poslije porođaja za stezanje maternice, u pubertetu i klimakteriju za reguliranje mjesečnice, a starijim ženama njome se liječio prolaps maternice. No, nije samo služila ženama, bila je ona korisna svima koji su se borili s otvorenim ranama i hemoroidima, a i onima čije je atrofirane mišiće trebalo pokrenuti.
Koristila se svježa, parena, u obliku čaja, vina ili tinkture, ovisno o potrebi za liječenjem. Čaj je obično neukusan, ali znajući koliko pomaže organizmu, to vrlo brzo postaje nevažno. Okus sličan pokvarenom kiselom kupusu daju sumporni spojevi koji su u sastavu biljke. Čaj se pravi kao oparak suhe ili svježe biljke koji se ostavi da odstoji pola sata. Parenu svježu biljku stavlja se na rane koje krvare, i to tako da se vruću parenu biljku položi u čistu krpu i stavi na ranjeno mjesto dok se potpuno ne ohladi. Slično se zaustavlja i krvarenje iz nosa; u jaki čaj stavi se tampon ili vata koja se ugura u nosnicu.
Vina i alkoholne tinkture rade se tako što se sitno narezanu biljku potopi u bijelo vino ili alkohol i ostavi petnaestak dana na toplom. Vino je lijek za unutarnja krvarenja, a kako literatura donosi, koristi se i za miome te polipe kod žena, a i kod hemoroida. Tinktura se uglavnom koristi za masažu mišića koji su atrofirali od nekretanja, stajanja u gipsu ili slično. Ona jednostavno jača mišiće, pa se koristi kod žena za masiranje donjeg dijela trbuha. Od rusomače se mogu raditi i ljekovite kupke, a može se i klistirati ukoliko se žele olakšati tegobe izazvane hemoroidima. Zapreku većeg korištenja rusomače jedino imaju ljudi koji piju lijekove za razrjeđivanje krvi.
U vremenima kad su začini za hranu bili u okruženju, a ne na policama trgovina, biljnom ljekarnom se služilo i za začinjanje hrane kao i za kuhanje. Osim što su se rusomačini donji listovi pripremali za različita jela, srca na stabljici ljutkasto-paprenog okusa završavala su kao začin juhama i drugim jelima, najčešće tako da bi se popirjala na ulju s lukom nakon čega bi se nastavilo s pripremom jela. Sljedeći put kad ugledate ovaj korov nadamo se da ćete je vidjeti kao poslasticu i poštovati kao lijek.