Povijesni cavtatski vodovodni sustavi

Cavtat, ostatci antičkog akvadukta

Drugi put u dugoj urbanističkoj povijesti Cavtat je dobio vodovodni sistem 22. siječnja 1911. godine. Onaj prvi, antički, već je pomalo bio zaboravljen. Vjerojatno početkom 1. stoljeća, za vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele, negdje između 14. i 20. godine, izveden je veliki infrastrukturni projekt u koloniji Epidaur. Tekuća voda tada je dovedena u centar kolonije iz više od dvadeset kilometara udaljenog mjesta – Vodovađe. U Vuličevićevoj ulici u Cavtatu pronađen je ulomak natpisa kojim je obilježen završetak jednog građevinskog projekta.

Iz ostatka natpisa razvidno je da je za građevinske radove bio odgovoran Publije Kornelije Dolabela, a da je radove izvodila rimska vojna postrojba Cohors VI Voluntariorum kojom je zapovijedao Lucije Purtizije Atinat. Spominju se još i dva gradska magistrata, ali nedostaje dio na kojemu je pisalo o kojem se to velikom infrastrukturnom projektu, koji je bio financiran iz carske blagajne, radilo. Za pretpostaviti je da je riječ o vodovodu, koji je osim svoje osnovne vitalne funkcije, zasigurno znatno pridonio i urbanoj slici antičkog Epidaura.

Natpis sa spomenom Dolabelle, Zbirka Baltazara Bogišića, Cavtat
izvor: Archaeologia Adriatica II

Možemo zamisliti lukove velebnog akvedukta, od čega tek ostatak supstrukcije danas stoji u Ulici kneza Domagoja, kojim se premostila depresija prema ulici Prijeko, kuda je vodovod dalje išao prema zapadu poluotoka. Neke od tih arkada stajale su na mjestu sve do 19. stoljeća, kada su, kako piše Arthur Evans, srušene da bi se proširila cesta prigodom dolaska cara Franja Josipa. U svakom slučaju, dopremljena voda bila je javno dobro i bila je besplatna za narod.

Proći će mnogo stoljeća, nestat će antičkoga grada, a na njegovom mjestu formirat će se novo naselje. To novo naselje stoljećima će koristiti kišnicu čuvanu u cisternama (gustijernama) i voda će se iz javne domene prebaciti u privatnu. Tako je bilo sve do 1911. godine, a kako pišu novine Crvena Hrvatska:

I u gradnji novih puteva, ulica, novim šumskim nasadima i drvoredima, nije Cavtat zaostao. I tu je orijaškog napretka. – Ali kruna svega, imao bi da bude vodovod sa spomen – česmom, kojega će, već prije pohvaljena gospođa Bogišić, darovati Cavtatu.

Cavtat, fontana sa spomen-pločom

Upravo na danas zanemarenoj spomen – česmi nalazimo postavljen natpis koji govori da je plemenita Cavtajka Marija Bogišić Pohl svome mjestu i mještanima sagradila vodovod, a postavljaju ga zahvalni tj. harni Cavtaćani.

Voda je bila cijevima dopremljena iz Plata te su na nekoliko mjesto u gradu bile postavljene fontane za javno korištenje. Ta voda je Cavtaćanima mnogo značila, a dobrotvorka Marija nije se zaustavila samo na gradnji vodovoda. U cavtatskoj župnoj knjizi iz 1911. godine ostat će zabilježeno:

Otvor vodovoda, što je izvela na svoje troškove gosp. Marija Bogišić – Pohl, od ostavštine svoga pokojnoga brata, slijedio je na 22/1 1911. Taj dan bio je i blagoslov česme na obali.

Cavtat, Prijeko, nekadašnja fontana

Marija Bogišić – Pohl svojim donacijama uistinu je zadužila Cavtat.  O tome, a i o atmosferi na dan otvaranja vodovoda, najbolje govore riječi Cavtaćana koji javljaju za novine Prava Crvena Hrvatska, 28. siječnja 1911. godine:

Plemenita gospogja Marija Bogišić ud. Pohl nije mogla ljepše, korisnije ni trajnije zadužiti svoje mjesto, nego li opskrbljenjem Cavtata živom vodom. Poznata je dobrotvorka na svoje troškove dala dovesti vodu iz prosjelina povrh Oboda i u to svoje uprav patriotsko djelo potrošila do blizu 50.000 Kr. Na 22. ov. mjeseca bio je svečani otvor i blagoslov vodovoda. U tu svrhu ustanovilo se je u Cavtatu posebni odbor, pod predsjedništvom velemožnog g. Gjura Bijelića, kot. prestojnika u mir.

Odbor se je pobrinuo za što ljepše urešenje varoši i odregjenog mjesta za taj svečani čin. U 11 ½ ura našlo se je na okupu uz pozvanike i mjesne Vlasti mnoštvo naroda iz mjesta i bližnjih Konavala. Posebno odaslanstvo pošlo je po prep. župnika – dekana N. Štuka, a drugo po plemenitu dobrotvorku g. Bogišić, koju je dopratilo i 20 djevojčica u bijelu. Najprije je u ime Odbora pozdravio gospogju g. Antun P. Bratić poduljim govorom, u kojemu je izrazio preveliku harnost mješćana za tako monumentalno i vitalno djelo, te pozvao prep. župnika, da izvoli blagosloviti vodovod. Nakon svečanog blagoslova gospogja je kratkim govorom zafalila Odboru i predala vodovod Općini, na što joj je odgovorio i zafalio opć. Prisjednik g. Vragolov. I voda je potekla i skočila u vis do krova bližnjih kuća. Na to je bila otkrivena spomen – ploča ovog dana i dara plem. dobrotvorke, a mala M. Rajčević pridala joj uz kratki pozdrav kitu cvijeća. U ime Konavljana pozdravio je gospogju nar. zastupnik g. N. Skurić i naglasio kako je sreća Cavtata, sreća i Konavala. Na to je slijedio kratki zakusak gg. pozvanika i svega mnoštva, koji su se po tom razišli harni plem. gospogji Bogišić za takav spomenik, koji će joj ostati i u srcima naroda dok bude i vode, od naraštaja do naraštaja.