Ljuta naranča

Ljuta ili gorka naranča (lat. Citrus aurantium L. ssp. Amara) jedan je od omiljenih agruma ovoga kraja, ali i šire. Sama riječ naranča dolazi iz sanskrtske riječi nārangah, što znači narančino drvo te ju nazivaju na rangi ili naranja, a domovina ovog agruma koji pripada porodici rutvica (Rutaceae) i rodu Citrus, područje je Kine i sjeverne Indije. Prvi put se spominje u više od 2000 godina starim kineskim zapisima kao začin i lijek za dezinfekciju upaljenih i gnojnih rana. Iz tih krajeva arapski su je trgovci donijeli u Siriju kao začin, potom se raširila u Arabiju i sjevernu Afriku, odakle napokon dolazi na Mediteran.

Na dubrovačkom području agrumi se uzgajaju od davnina, već u 13. stoljeću spominje se prodaja naranača na dubrovačkoj placi. I samo ime Lokruma potječe od latinske riječi acrumen, koja znači agrumi, a s obzirom da su rasli u samostanskim vrtovima pretpostavlja se da su nekad i benediktinske vrtove na Lokrumu krasili limuni i naranče. Filip de Diversis u 15. stoljeću bilježi kako se plod na tržnici prodaje na komade, a spomenuo je i stablo naranče koje raste u vrtu franjevačkog samostana u Gradu. Međutim, nije on jedini primijetio stabla naranača u Gradu, spisak posjetitelja koji se dive agrumima u samostanskim vrtovima Grada je poveći.

Stablo gorke naranče u prosjeku naraste do 10 metara u visinu. Listovi su čvrsti, tamnozelene boje, a cvjetovi bijeli i mirisni. Nakon cvatnje razvijaju se plodovi žutonarančaste bobe. Boba je plod s usplođem u kojem se nalazi veći broj sjemenki. Mesnato (sočno) usplođe razdijeljeno je na 9 do 14 kriški ispunjenih aromatičnim sokom koji sadrži 85 % vode. Usplođe sadrži 1 do 20 sjemenki pomoću kojih se biljka u prirodi sama razmnožava. Plodovi su slični slatkoj naranči, ali su manji i moraju se brati zreli. Kora joj je narančaste boje.

Jedno stablo gorke naranče u povoljnim uvjetima može roditi i do 1 000 plodova, a najčešće daje 500 plodova godišnje. S obzirom na to da stablo naranče istovremeno cvjeta te nosi zrele i nezrele plodove, berba naranača obavlja se uglavnom ručno. Plodovi rastu od studenog do svibnja, a stablo s 15 godina dosegne svoju maksimalnu veličinu i može dati plodova za čak 150 litara soka, koji će stanovnici Grada začiniti s nekoliko kapi rozoline.

Gorka naranča uzgaja se radi prerade u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, a ne za jelo u svježem stanju jer je pregorka. Upotrebljavati možemo plodove, listove i cvjetove. Plodovi bogati pektinima i aromom odličan su izbor za pripremu marmelade i za kandiranje, čemu svjedoče brojni recepti ovoga kraja, kao što su to arancini, naranče u medu, marmelada od ljutih naranača, torte, ali i kao dodatak slanim jelima, kao što je na dubrovačkim trpezama obavezan začin uz hladetine i ohlađenu pečenu svinjetinu.

Destilacijom cvjetova gorke naranče dobiva se i neroli eterično ulje koje je česta baza ženskih parfema, a ime je dobilo u 17. stoljeću po grofu Neroliju čija je žena špricala svoje rukavice uljem ljute naranče kako bi lijepo mirisale. Ulje gorke naranče pomaže i kod ozeblina, bolnih rana i općenito u regeneraciji kože.

Kora ljute naranče sadrži najviše kvalitetnih sastojaka pa ne čudi što se od davnina kora ploda nalazi u sastavu različitih čajnih mješavina. Gorka naranča jakog je protuupalnog djelovanja i koristi se za rješavanje raznih zdravstvenih problema poput probavnih smetnji, cirkulacije i krvožilnog sustava. Zbog svojstva razgrađivanja masnih stanica bila je sastavni dio prvih dijeta. Ona djeluje smirujuće, pomaže u stanju tjeskobe i nervoze. U dubrovačkim arhivskim spisima spominje se acqua naranciata, acqua d’ aranci i acqua di tutto cedro, što ukazuje na korištenje sokova južnog voća, a i liker koji bi se pravio od cvjetova. Taj bi se liker dodavao u kolače ili navečer davao kao sredstvo za smirenje razdražljivim osobama, kao i čaj od lišća naranče koji se također uglavnom pio prije spavanja. Ne želimo reći da ste razdražljivi, ali donosimo vam ričet za liker ili vodu od narančina cvijeta zlu ne trebalo:

Po kila cukara se kuha 10 – 15 minuta s po litre vode i lemunovom koricom. Napose ispržiti (karamelizira) 1 – 2 ožice cukara s malo vode pa uliti u gornju smjesu. Kad se ohladi, dodati 6 deka narančinih i limunovih pupova, jedan list ljute naranče, a na finimentu dodati kvarat litre špirita ili jake rakije. Dobro zatvoriti i ostaviti da tako stoji. Cijediti prema potrebi.

U kineskoj kulturi stablo naranče simbolizira bogatstvo i blagostanje, a mišljenje su očito, makar i podsvjesno, dijelili i na našem području jer su naranče nezaobilazni dio vrtova samostana, vila plemenitaša, pomoraca, trgovaca i vlastelina za vrijeme Dubrovačke Republike. Tako je zanimljiv podatak da je Jakov Lovrov Sorkočević 1585. godine brodovima dovozio gnoj za svoje limune i naranče iz Brsečina, što potvrđuje koliko su se brižljivo prema njima ophodili. Kasnije, u 19. stoljeću svaka je kuća na Pilama i na Srednjem Konalu imala vrt u kojem su rasle naranče i limuni.

Krajem 19. stoljeća osnovano je Poljoprivredno društvo u vrtu ljetnikovca Sorgo koje je pokrenulo serijski uzgoj limuna i naranača koje su slali diljem Dalmacije. Isto tako, u prvoj polovici 20. stoljeća naredbom dubrovačkog Kotarskog poglavarstva svaki bračni par prigodom sklapanja braka trebao je zasaditi pet voćaka ili agruma, a nakon rođenja prvog djeteta pet voćaka te poslije rođenja svakog sljedećeg djeteta po tri voćke. Isto tako, svaki učenik nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole trebao je pod nadzorom učitelja ili roditelja zasaditi pet voćaka ili agruma. Siromašnima je Općinska uprava poljoprivrednog ili turističkog odbora davala sadnice, a voćke su se sadile uz javne putove, na vlastitom, seoskom i općinskom zemljištu.

Dubrovačka Republika često je poklanjala naranče kao znak zahvale ili kao dar kojim bi pokušali steći naklonost. Tako je Senat Republike u znak zahvale hercegovačkom sandžakbegu 1543. poklonio voće, od toga 500 naranača jer je ponovo otvorio put kojim su trgovci dovodili stoku na dubrovački trg.

Iz raznih zapisa nalazimo ju i u svakodnevnom pučkom životu, pa su tako djeca za Božić bor kitila osušenim kolutovima naranče i kolarinima od orancina, a božićni kruh lȗk osim jabuke je krasila i naranča. Regavala bi se i kolendarima, susjedima, ukućanima, a u staroj konavoskoj svadbi pronalazimo ju u ljubavnim i svatovskim pjesmama zahvaljujući kojima saznajemo da je bila dar kojim se iskazivala ljubav, a neki od stihova su: Mare moja, dušo moja, čim mirišu njedra tvoja, jali dunjom, jal’ jabukom, jal’ narančom dubrovačkom?

Dok nam je danas lakše kupiti naranče nego ubrati, pa mnoge nažalost završe i trule po tlima, o njihovoj vrijednosti dovoljno govori i zapis Trpimira Macana koji je zabilježio 1963. godine kako su se naranče naveliko krale, pa je tako gospar Moretti u Cavtatu držao psa samo da mu čuva naranče u đardinu.