Kako Konavjani govoru?

Svaki govor, idiom, mogao bi se usporediti sa živim organizmom koji se razvija i mijenja. Promjene koje se događaju u govorima mogu biti različite prirode, to jest, može se promijeniti bilo koja razina jezika. Razlozi promjena u nekom govoru su raznoliki, može biti riječ o povijesnim okolnostima, povoljnijem ili nepovoljnijem geografskom položaju za te iste promjene, migracijama, ali i socijalnim uvjetima kao podlozi koja lakše ili teže dozvoljava promjene nekog društva, a time i jezika. Politički razlozi, prestiž nekog jezika, raznolikost stanovništva, to jest identiteta ili promjena načina života, samo su neki od razloga koji utječu na promjene u govoru i jeziku. Jezični dodiri, odnosno procesi jezičnih dodira mogu dovesti do različitih rezultata, a jedan od njih je leksičko posuđivanje.

Sve nabrojeno utjecalo je i na konavoski govor kroz povijest, a isto to događa se konavoskom govoru i danas.

Konavoski govor pripada štokavskom narječju, točnije, novoštokavskom ijekavskom dijalektu što znači da je odraz jata (i)jekavski, a primjeri su negacije koje svakodnevno možemo čuti u obliku nijesam, nijesi, nijesu ili pak u deklinacijama starijeh, ali i mlađijeh gdje je nastavak -ijeh i –ijem. Konavoski govor nema stabilan fonem h, što ga jasno razlikuje od dubrovačkog govora, pa će tako Konavljani rijet da oće u ladovinu ili da je ijada mua ili muva oko suvih/suvijeh/suvije smokava. Isto tako, Konavjani ne volu fonem lj pa ga redovito mijenjaju fonemom j. Tako se u Konavlima spravja posteja, čini uje, a može se nekome i činit jubav. Tako svi govoru.

Nastavak –u (govoru, činu, radu) za 3. lice jednine u prezentu glagola određenih vrsta još je jedna od brojnih konavoskih jezičnih značajki, kao i nastavak -om u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda: ona je u konavoskom robi, na osobnom iskaznici, u najbojom dobi, naspram standardnog -oj: konavoskoj, osobnoj, najboljoj

Ovakvih je jezičnih karakteristika zaista pravo bogatstvo, a kada govorimo o bogatstvu, onda svakako moramo zaviriti u konavoski rječnik.

Za početak, Konavle su stoljećima mjesto susreta Istoka i Zapada, a proučavanje grčkog i latinskog jezika, kao i antičke povijesti temelj je humanističke učenosti i u Dubrovniku koji je utjecao na konavoski leksik. Mise i crkvene liturgije na latinskom su jeziku sve do 1965. godine, što je također ostavilo traga. Dènūncija, dȗmna, kvȁrat i kvàrtijēr, lìšēnsa, òfīcīja, sàplūn samo su neki od brojnih latinizama, a grecizmi, odnosno posuđenice iz grčkog jezika su: bùklija, tȑpeza, dìkela i golòkud.

Ipak, u konavoskom su leksiku najbrojniji romanizmi, a većina njih ušla je u Konavle posredno, utjecajem Dubrovnika koji je zbog trgovine i  pomorstva bio pod direktnim utjecajem Mlečana. U gotovo 400 godina pod Dubrovačkom Republikom, a kasnije, u 19. stoljeću i pod vlašću Austrije, jer je talijanski jezik ostao jezikom uprave i školstva, Konavljani su primali razne utjecaje, a između ostalih, i jezične. S obzirom na višejezičnost koja je vladala u Dubrovačkoj Republici, ali i kasnije, ne čudi velik broj posuđenica, a posebno romanizama koje koristimo svakodnevno, na primjer: despèrati se, fàtīžni, Kandèlōra, kàroca, kòret, kȏrta, kȕpica, kùrđelica, pìnica ili pînca.

Iako ovo područje nikad nije bilo pod vlašću Osmanskog Carstva, geografska izoliranost uz granicu utjecala je na unos turcizama, odnosno orijentalizama u leksik Konavala. Najveći unos turcizama u konavoski leksik najvjerojatnije se događa u 19. stoljeću kada se s novom vlašću, austrougarskom, otvara granica. Osim što su Konavle imale jake veze sa zaleđem, pogotovo trgovačke, sigurno su i drugi oblici migracija pridonijeli prihvaćanjem, to jest preuzimanjem turcizama: čérmica, dòlama, tèrzija, tȍka, zàhara, bȕt, ìmbrīk i kȅsa.

Bogatstvo konavoskog leksika upotpunjeno je germanizmima i hungarizmima koji su uglavnom ušli u konavoski govor dok su Konavle bile pod austrijskom vlašću. U tom kratkom razdoblju austrijske vlasti, uređeni su feudalni odnosi te se otvaraju škole, vlasti poučavaju seljake kako obrađivati zemlju i nove kulture kao što su krtola i lan. U istom tom razdoblju, u Konavlima je sagrađena željeznica koja je omogućila veće kretanje stanovništva zbog čega je povećan unos novih riječi u konavoski govor. Dakle, austrijska je vladavina rezultirala promjenama u načinu života, a samim time i u govoru. Neki od germanizama su: bógen, bademàntil, kȑtola, cȕkar i trȅfit, a hungarizmi su: huncut, šȃntat i šȃntāv.

Cijela ova povijesna slagalica ili mozaik različitih utjecaja oblikovala je govor Konavala kakav je danas. Odnosno, oblikovala je konavoski govor naših najstarijih od kojih još neko vrijeme možemo crpiti to znanje jer se jezik, kao živi organizam, svakodnevno mijenja pa će tako konavoski govor, osim pod utjecajem standarda, danas biti pod utjecajem drugih jezika, kao na primjer engleskog. To je nešto očekivano, jezik se mijenja i prima nove utjecaje, ono što mu više ne treba zaboravlja jer se sve manje ili nikako ne koristi. Međutim, ovakvo je blago prava šteta ne sačuvati, zar ne?