Velika Gospa

Uzvišeno i istaknuto mjesto unutar katoličke i pučke pobožnosti zauzima Blažena Djevica Marija. Prema predaji, Marija je bila bezgrešna te je jedina od svih ljudi rođena bez ljage istočnoga grijeha, a ovozemaljski život je završila uznesenjem tijela i duše na nebo. Ruža bez trnja je zbog svojih blagih i milosrdnih osobina u narodu doživljavana kao duhovna majka, nježna zaštitnica i zagovarateljica kojoj vjernici hrle u zagrljaj zazivajući njenu pomoć u težim životnim situacijama. Posvećeni su joj i mnogi dani u liturgijskom kalendaru, kao i brojne molitve, pjesme, pobožnosti te crkve, samostani, kao i brojna svetišta. U crkvenom kalendaru slavi se trinaest marijanskih svetkovina kroz godinu. Najstarija i najomiljenija Marijina svetkovina je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa koji se obilježava 15. kolovoza u brojnim državama, ponajviše Južne Amerike i Europe.

Velika Gospa svečano se slavi euharistijom i procesijom i na području Dubrovačke biskupije, osobito u župama i crkvama kojima je Velika Gospa zaštitnik odnosno titular. U Konavlima su dvije crkve posvećene Velikoj Gospi, u Zastolju i u Lovornom. Svete mise na Veliku Gospu održavaju se u više termina tijekom dana, a taj dan je ujedno i dan hodočašća. Mnogobrojna marijanska svetišta na Veliku su Gospu puna vjernika koji se zavjetuju Gospi i hodočaste iz raznih razloga: zbog pokore, stjecanja oprosta ili molitve za neko dobro, zahvale za primljenu milost, za jačanje vjere, što je prvenstveno izraz pučke pobožnosti.

Najznačajnije marijansko svetište jugoistočnog dijela Jadrana i najbliže našim krajevima zavjetna je crkva Gospe od Škrpjela smještena na istoimenom umjetnom otočiću kod Perasta u Bokokotarskom zaljevu. Svetište je prema predaji nastalo nakon pronalaska Gospine slike na hridi u moru i čudotvornog ozdravljenja jednog od braće koji su je pronašli, nakon čega je sagrađen otočić i podignuta crkva. Svake godine svetište je na dan Velike Gospe mjesto hodočašća stotina ljudi koji dolazi na zavjet Gospi, a među njima su i brojni hodočasnici iz Dubrovačke biskupije. Gospu od Škrpjela tradicionalno hodočaste mnogobrojni stanovnici jugoistočnih Konavala, naročito Vitajani kojima je Velika Gospa zavjetni dan. Svete mise održavaju se u više termina tijekom cijelog dana, ali Vitajani najčešće pohode one jutarnje, kad se brodicama upute s Prevlake modrim morem do svoje Gospe da učine zavjet obećan davnih vremena. Inače, uz mnogobrojne i raznolike zavjetne darove u crkvi se nalazi oko 2 000 srebrenih zavjetnih i zahvalnih pločica, a prva zavjetna pločica seže s početka 17. stoljeća. Pločice i dalje stižu u crkvu redovno od hodočasnika jer mnogima bivaju uslišene molitve po zagovoru Gospe od Škrpjela.

U starija vremena Konavoke i Konavljani su činili zavjet Gospi i u crkvi Gospe od Milosrđa smještenom u Gospinu polju u Dubrovniku. To je najstarije dubrovačko zavjetno svetište puka te osobito pomoraca što potvrđuju i brojni zavjeti darovi:  slike, srebro, zlato i drago kamenje. Konavoke, koje su ipak u većoj mjeri od muškaraca hodočastile, zavjetovale su se srebrenim zakladom ili voštanom svijećom. Do Dubrovnika su išle brodicom iz Cavtata ili cijelim putem pješice s kralješom u ruci, moleći rozarij sve do crkve. Put su po želji prelazile bosonoge u sklopu svog zavjeta, a obavezno od gradskih vrata do zavjetnog svetišta. Njihovi zavjeti vršili su se u periodu među dvije Gospe počevši 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe.

Blagdan Velike Gospe još je jedan primjer neodvojivosti crkvenih i pučkih izraza religioznosti u čijem se svetkovanju skladno povezuju liturgijski činovi s izvanliturgijskim, gotovo osobnim iskazom pobožnosti u približavanju svetom, u ovom slučaju bijelom ljiljanu, Majci Božjoj.