Motar (lat. Crithmum maritimum) je trajna i snažna štitarka koja se širi po našim priobalnim stijenama. Tamo gdje više nitko drugi ne nalazi smisla životu, on cvjeta najljepšim mesnatim štitovima. Pri dnu je drvenasta, a sve skupa naraste do maksimalno pola metra visine. Stabljika je obla i mesnata, a u gornjem dijelu razgranata. Iz nje izlaze mesnati duguljasti listovi plavkasto-zelene boje. U kolovozu počinje cvjetati tako što na peteljkama podiže, kao i druge štitarke, lijepe zelenkaste pupove u štitu koji se otvaraju u žute cvjetove.
Imena su mu brojna. Kod nas je ponegdje zvan petrovac, kao i kod Engleza, jer je hrana ribara koje predstavlja sv. Petar. Na francuskom jeziku naziv mu je kameno svrdlo, odnosno perce pierre, a na engleskom rock samphire, kao i sea fennel zbog sličnosti s komoračem ili moračem. Latinskim imenom Crithmum maritimum doznajemo da se zove morski ječam zbog sličnosti ploda s plodom ječma, iako se plodovi ne koriste za hranu. Motaru su jestivi listovi, nekada je poznat kao hrana siromaha, a danas je posebna ponuda suvremene gastronomije. Listovi su intenzivnog okusa i mirisa zbog velike količine eteričnih ulja u njima. Jedu se kao dodatak salatama ili se kisele za zimnicu. Mladi listovi imaju blaži okus, dok se stariji, naročito kad je biljka u cvatu, opreme gorčinom pa više nisu za salate.
Mi, ljudi opremljeni sviješću, ne moramo uvijek jesti ono što nam je ugodno i ukusno, premda uz malo pažnje i znanja možemo od svega napraviti ukusan obrok. Ako to i nismo u stanju, onda možemo i svjesno izabrati jesti nešto i manje ukusno ako znamo da je zdravo. Našoj prehrani u današnjem svijetu treba zdravih dodataka koje najčešće nabavljamo u drogerijama i apotekama. Suplementi koje mnogi od nas nabavljaju u tabletama i konzumiraju svakodnevno, pritom pazeći da budu na prirodnoj bazi, nisu ništa drugo nego mrtva inačica, doduše dobro opremljena i reklamirana od ponude iz našeg okoliša.
Na primjer, u motaru je 20 mg% C vitamina i 2 mg% karotina, uz to i vitaminima E i K. Bogat je jodom, karotenoidima i flavonoidima. Jako je opremljen antioksidansima i omega-3 masnim kiselinama te predstavlja pravu dodanu vrijednost u prehrani. Generacije prije nas to su znale, pa bi pomorci nosili sa sobom na putovanja listove motara i borili se protiv skorbuta. U slaboj pomoračkoj prehrani bez svježeg voća i povrća motar je predstavljao vitaminsku bombu. Osim vitamina, bogat je mineralima, jodom, kalcijem, željezom, cinkom, magnezijem i selenom kao i drugim vitaminima, pa štiti srce, jetru i općenito ojačava organizam te pročišćava krv.
Motar je, takav kakav jest, bio i nezaobilazan u Hipokratovoj medicini kao diuretik i čistač, što bi danas zvali sredstvo za detox. Isto tako, Dioskorid, otac farmacije i Plinije, otac botanike stavljaju ga u red moćnih ljekovitih biljaka.
I u kozmetici je našao svoju široku upotrebu pa se koristi za izbjeljivanje staračkih pjega i za poboljšanje tena. Međutim, najveću dobrobit ljudima čini kao dodatak prehrani i utoliko je važno doznati što brojnije načine na koje ga možemo koristiti.
Zbog koncentriranih aromatičnih mirisa i snažnog okusa, kad ga se miješa s ostalim sastojcima naročito treba paziti da ne poremeti željeni okus. Blanširan miriše kao šparoge, pa tko voli šparoge cijelu godinu ih može imati hraneći se motarom. Odličan je uz masnu hranu i u kombinaciji sa školjkama. Jede se kao prilog ili ga se suhog posipa po hrani. U svakom slučaju, otpuštat će toksine iz tijela i poboljšavati probavu. Njegov bogati slani okus u kojemu je zarobio more može se koristiti u aromatiziranju octa za začinjanje salata. Može se stavljati u rižote ili njime začinjati paste.
Svakako, kad ga berete režite mu gornje listiće, ne čupajte ga iz korijena. Većina pristupačne obale pretvara se u intervenirane plaže pa ga je sve manje dostupno. Tko pronađe način da mu bude drag i ukusan, neće trebati lijeka.