Prema grčkoj mitologiji Perzefona, žena boga Hada, prelijepu je nimfu Mentu doslovce zatukla u zemlju i tako je pretvorila u biljku. Nimfa Menta bila je vodena nimfa koja je živjela uz rijeke podzemlja, carstva Hadova. I naravno, Had se zaljubio. Nesretni događaj izazvan silnom ljubomorom žene zaljubljenog muža iskupljen je tako što je Had udijelio maloj biljci Menti ogromna mirisna i ljekovita svojstva. Njen duh širio se više i dalje od svih ostalih biljaka, a ona se proširila po cijelome svijetu, s jednim uvjetom: da bude barem malo uz vodu. Vodeno podrijetlo nimfe Mente razlog je metvičine posebne potrebe za vodenim staništem. U prijevodu, ako ne živi uz vodu, treba je zalijevati kako bi živjela. U Konavlima ako raste po docima sigurno je u blizini ili potočina ili višak kućne vode, ili se zalijeva.
Baš u ove vruće dane, red je da je predstavimo jer je kraljica osvježavajućih napitaka. Menta, metvica, nana, a u nas rinja metvica popularni je sastojak vodenih napitaka s ledom. Pokoji listić ubaci se u bokal ili čašu s napitkom da bi dodatno osvježio i ohladio svojim mentolom. Njen osvježavajući sok ili hladni čaj najbolje je ljetno osvježenje, zaista diže iz mrtvih, vjerojatno prema receptu onoga koji o mrtvima sve zna, boga Hada.
Metvice odnosno mente ima preko 30 vrsta među koje spadaju i one vrste od kojih se dobivaju arome peperminta i mentol bombona, one koje rastu uz rijeku i one poljske. Danas predstavljamo svima poznatu metvicu koja nas je hladila ljeti, spuštala febru zimi i smirivala uzavrele duhove nakon teških vijesti i događaja, a i tješila. Rinja metvica u nas je rijetko samonikla, njeguje se u svakoj konavoskoj kući gdje je nalazimo posađenu u grastama, odbačenim kadama i bačvama kako bi ju se ograničilo jer se njezin korijen tako brzo širi i intezivno osvaja sve pred sobom da oni koji svoje metvice posade u vrt s povrćem vrlo brzo požale jer metvica izgura sve pred sobom. Ako je u docu, onda je najčešće dolac samo njen.
Metvica (Mentha piperita) višegodišnja je biljka iz porodice usnjača (Lamiaceae) koja naraste do oko 80 cm visine u obliku razgranate stabljike. Korijen joj je razgranati rizom putem kojega se invazivno širi. Listovi su jajasto kopljasti, zašiljeni i nasuprotni tamnozelene boje. Intenzivnog su mirisa, a u ustima stvaraju hladan i jak okus. U proljeće, na mjestima gdje raste, među ostalom vegetacijom čini se da je tamnoplave boje zbog svojih modrih žila. U cvatu je od lipnja do kolovoza, a tada se kod nas i bere, najviše za čaj. Ipak je čaj od rinje metvice općepoznati lijek i utjeha.
Postoje cijeli rituali pijenja čaja od metvice, na primjer, ako se pije prije jela, radi bolje probave, pije se nezaslađeno, a ako se pije poslije, pije se zaslađeno s medom. Takav čaj najčešće je korišten kao večera uz malo namazanoga kruha onima koji ne rade teško. Ona se koristi i protiv proljeva, kao sredstvo protiv osjećaja gađenja i općenito za smirenje. Zajedno s petrusinom otklanja smetnje mokrenja, a u kombinacijama s drugim biljkama liječi nervozu, histeriju, nesanicu i nervoznu glavobolju. Također, dio je sastava čajeva za reguliranje menstruacije i slabokrvnosti, s njom se grglja i ispire usnu šupljinu. Njenim maceratom masiraju se od reume oboljela mjesta.
Metvicu su koristili i Grci i Rimljani kao jednu od najvažnijih ljekovitih biljaka. U staroj kineskoj medicini jedna je od najstarijih kultiviranih medicinskih biljaka. U Japanu su mentol koristiti za liječenje preko 2 000 godina, a najstariji njezin nalaz iz egipatskih je grobnica u periodu od 1 200 do 600 godina pr. Kr. U Europi se znanstveno počela dokumentirati 1696. za medicinske svrhe, a u londonskoj farmakopeji se vodi od 1721. godine. Današnja proizvodnja hibrida metvice je plantažna, a uzgaja se uglavnom po cijelom svijetu za proizvodnju ulja od kojeg se proizvode žvakaće gume, bomboni, likeri i mnogi drugi proizvodi.
Kad se cvjetne grančice polože u cukar na sunce, može se napraviti lijepi liker ili pak sirup za djecu. Međutim, rinja metvica nije u kući vrijedila samo za čaj i sok. Koristila se i kao začin, naročito prilikom pripremanja ribe.
Vazda je bila oko kuće, a ako je nemate, dovoljno je iskupsti malko njena razgranatog korjena od mila ili pak nedraga i povaliti ga negdje u vlažnu zemlju. Već sljedeće godine iz podanka će se širiti više biljčica koje će širiti svoj miris nadaleko. Pripazite je još malo dok se ne zakorijeni, a kad se zakorijeni, nećete je se lako riješiti.
Svaki put kad se napravi čaj od rinje metvice s njenim opojnim mirisom, svi su strahovi i sve tuge pospremljeni duboko u zemlju na brigu Hadu koji time upravlja.