U podmorju cavtatskog akvatorija očuvani su ostatci antičkih trgovačkih brodoloma koji svjedoče o intenzivnoj pomorskoj i trgovačkoj aktivnosti luke rimskog Epidaura. Prekinute plovidbene rute ostavile su iza sebe terete sastavljene pretežito od amfora i dolija – velikih keramičkih recipijenata namijenjenih transportu i skladištenju. Danas oni predstavljaju vrijedne podmorske arheološke nalaze koji omogućuju rekonstrukciju pomorskih kretanja i ekonomskih veza između Epidaura i ostalih dijelova Sredozemlja.
Komplementarno tome, arheološka istraživanja na većini cavtatskih kopnenih lokaliteta otkrila su velik broj ulomaka različitih tipova amfora čije je porijeklo moguće pratiti duž čitavog Mediterana, što potvrđuje uključenost ovog prostora u široke distribucijske mreže Carstva.
Amfore su bile osnovna transportna i skladišna ambalaža antičkog svijeta. Korištene su za vino, maslinovo ulje, masline, suho voće i riblji umak garum, ali i za druge tekuće i krute proizvode. Njihov specifičan oblik – izduženo tijelo sa šiljkom, uzak vrat i dvije ručke – bio je funkcionalno prilagođen transportu: zaobljena forma omogućavala je gusto slaganje u brodskim potpalubljima, dok je šiljak služio kao dodatno ojačanje koje je preuzimalo udarce i opterećenje pri manipulaciji posudom, ali je istodobno imao i praktičnu funkciju oslonca te olakšanja pri nošenju.
Latinski naziv amphora preuzet je iz grčkog ἀμφορεύς, amphi-phoreus, što označava posudu s dvije ručke. Geneza amfora povezuje se s kanaanskim vrčevima s dvije drške iz 14. st. pr. Kr., otkrivenima na području današnje Sirije, Libanona i Palestine, koji svjedoče o ranim trgovačkim vezama Kanaanaca i Egipćana te predstavljaju neposredne preteče kasnijih mediteranskih tipova. Njihov daljnji razvoj i širenje Mediteranom povezano je s Feničanima i Grcima, a najveći procvat uporabe vezan je uz rimsko razdoblje.
Amfore predstavljaju ključan arheološki izvor za proučavanje rimske ekonomije, trgovačkih tokova i prehrambenih navika. Njihova se istraživačka vrijednost posebno očituje u epigrafskim podacima koje nose. Utiskivani pečati, najčešće smješteni na ručkama i obodu, identificiraju radionice, proizvođače ili vlasnike imanja. Pisani natpisi – tituli picti – nanošeni su nakon punjenja i sadržavali su podatke o vrsti i kvaliteti proizvoda, imenima proizvođača i trgovaca, datumu punjenja, težini prazne posude te ponekad i fiskalne zapise, čime su amfore dobivale standardiziranu oznaku usporedivu s današnjim deklaracijama na ambalaži.
Sustavna analiza ovih nalaza započela je u 19. stoljeću i uvelike se oslanjala na tipologiju Heinricha Dressela iz 1899. godine, izrađenu na temelju nalaza s rimskog nalazišta Monte Testaccio. U drugoj polovici 20. stoljeća razvoj podmorske arheologije i otkriće čitavih brodskih tereta omogućili su daljnje proširenje tipologija, dok su istraživanja N. Lambogliea, F. Zevija, F. Bonifaya i S. Keaya usmjerila pozornost na morfološke značajke i epigrafske podatke, čime su stvoreni temelji za suvremene analize proizvodnih i distribucijskih mreža Rimskog Carstva.
Nalazi iz Epidaura jasno potvrđuju uključenost ovoga prostora u distribuciju ključnih prehrambenih proizvoda: tijekom 1. st. pr. Kr. i 1. st. Italija je glavni opskrbljivač vinom zapadnog dijela Carstva, dok grčki otoci i Mala Azija opskrbljuju istočni; u 3. stoljeću uvoz maslinovog ulja iz afričkih provincija nadmašuje dotad prevladavajuće španjolske izvore.
Amfore su nakon primarne upotrebe često reciklirane i prilagođavane novim funkcijama. Ulomci su korišteni kao poklopci ili zatvarači, dok su manji dijelovi nalazili primjenu u kućanstvu kao pomoćni alati, primjerice, odlomljene ručke znale su se koristiti kao tučci u mortarijima, posudama za usitnjavanje hrane. Cijele ili fragmentirane amfore nalazile su primjenu u graditeljstvu – za drenažu, izolaciju ili kao građevinski materijal. Posebno je važna njihova sepulkralna upotreba u kasnoj antici: pokojnici, najčešće djeca, polagani su u amfore. Arheološka istraživanja u cavtatskoj Zorinoj ulici 2015. godine otkrila su nekoliko takvih ukopa. U jednoj sjevernoafričkoj amfori tipa Keay XXX, prerezanoj ispod ramena, pronađeni su ostatci djeteta starosti 2,5 – 3,5 godine, uz brončanu kopču i jednostavnu zlatnu naušnicu. Datacija metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C smješta ukop između 347. i 403. godine.
Na cavtatskom području dokumentirano je više od četrdeset tipova amfora – od Lamboglia 2, egejskih tipova Dressel 2–4, Dressel 6A i 6B, rodskih tipova, hispanskih Beltran 2A i 2B, Dressel 20, do brojnih kasnoantičkih afričkih oblika. Amfore pronađene na cavtatskim kopnenim i podmorskim lokalitetima nisu tek keramički fragmenti, nego ključni materijalni pokazatelji uključenosti Epidaura u mreže rimskog gospodarstva, trgovine i svakodnevnog života Mediterana.
Posjetite nas u Odjelu za arheologiju i spomeničku baštinu u franjevačkom samostanu u Pridvorju, razgledajte aktualnu izložbu “Novootkriveni Epidaur: Amfore s cavtatskih lokaliteta”, a dostupan je i katalog izložbe istoimenog naziva!
Literatura:
Bonifay et al. 2010. Les productions d’amphores romaines sur le littoral tunisien. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta 41.
Jurišić, Mario. 2000. Ancient Shipwrecks of the Adriatic. Maritime transport during the first and second centuries AD, BAR I.S. 828. Oxford.
Keay, Simon. 1984. Late roman amphorae in the western Mediterranean. A typology and economic study: the Catalan evidence. BAR Int. Ser. 196, 2 vol. Oxford.
Lamboglia, Nino. 1955. Sulla cronologia delle anfore romane di età republicana. Rivista di Studi Liguri.
Peacock, David P. S., Williams, David F. 1986. Amphorae and the Roman economy. Longman. New York.
Puhara, Helena. 2024. Novootkriveni Epidaur, katalog izložbe. Muzeji i galerije Konavala. Gruda.
Radić Rossi, Irena; Senjanović, Ivo; Rudan, Smiljko; Indof, Janez. 2004. Podrijetlo i funkcija šiljatoga dna amfora. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 21. Zagreb.