Ime Marijino

Na današnji dan, 12. rujna obilježava se jedan poseban imendan, imendan Marije, koje je u posljednjih sto godina najčešće davano ime ženskoj djeci u Hrvatskoj, a kako i ne bi kad je to ime Majke Božje. Imendan Majke Božje spominje se 1513. godine kao lokalni blagdan u španjolskoj biskupiji Cuenca koji se kasnije proširio na cijelu Španjolsku i Napuljsko Kraljevstvo. Papa Inocent XI. proširuje ga na cijelu Crkvu, nazivajući ga Danom pobjede i to upravo zbog velike pobjede kršćanske vojske nad Osmanlijama pod Bečom 1683. godine. Naime, osmanska vojska opsjela je Beč, što je bila ozbiljna prijetnja ne samo Habsburškoj Monarhiji, nego i cijeloj zapadnoj Europi. Prema predaji, bečke crkve bile su prepune vjernika koji su posebno zazivali Mariju za pomoć. Ta pomoć došla je u obliku vojske poljskog kralja Jana Sobjeskoga. Na dan presudne bitke vojska je sudjelovala na misi, molila se i krunica na brdu Kahlenberg iznad Beča, a u boj se krenulo s pouzdanjem u sveto i nepobjedivo Ime Marijino. Nakon mise i molitve kralj je došao pred svoje vojnike i rekao: Pouzdajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed! Upravo je ova pobjeda bila početak sloma velike turske sile.

Vlaho Bukovac: Mati umjetnika 1876. naslikana prema fotografiji u San Franciscu

Kasnije, od 1969. godine opći crkveni kalendar ovaj blagdan više ne spominje kao obvezan za cijelu Crkvu, ali i dalje se slavi u mnogim krajevima, pogotovo u Austriji koja ga, iz razumljivih povijesnih razloga, posebno svečano slavi. U Konavlima se Gospu slavi često i na razne načine, a dan Marijinog imena ostao je rezerviran kao imendan svih nositeljica ovog imena. Jedno jezično istraživanje potvrđuje da je Ime Marijino od starine ukorijenjen blagdan. Naime, kao što su na širem dubrovačkom području blagdanska imena prilagođena lokalnom govoru, pa ih pronalazimo u obliku Gospa od Zdravja, Gospa od Snijega, Gospa od Milosrđa, tako postoji zabilježen i oblik Ime od Marija, gdje je množina Marija namjerno ostavljena kao naglasak na zajednički imendan svih Marija. Dakle, kada blagdan ne bi bio tradicionalno ukorijenjen u ovom području, odnosno kada bi bio neki noviji blagdan, ime blagdana ostao bi Ime Marijino, kao što su zabilježena Gospa Fatimska ili, recimo, Gospa Lurdska.

Vratimo li se na ime Marijino, zanimljivo je da se ni mariolozi, proučavatelji imena i lika Marije, do danas ne mogu u potpunosti složiti o podrijetlu i značenju tog imena. Postoji čak šezdesetak tumačenja značenja imena, no neka su ipak izdvojena kao ona vjerojatnija.

Marija Bogišić Pohl

Ime Marija, odnosno Maria, latinska je forma hebrejskog imena Mirjam. Iako se navodi da je korijen u hebrejskom Mirjam, u Isusovo doba u Palestini se govorio aramejski pa u evanđeljima stoji Mariam. I prije Gospe Marije brojne su žene u Bibliji nazivane Marija, odnosno Mirjam, a među njima je i Mojsijeva sestra koja je ime dobila po gorkoj sudbini koju je prolazio njezin narod za vrijeme faraonova progona, izvučemo li značenje iz korijena mar. U sirskom jeziku Marija znači gospođa, uzvišena, što možda dodatno objašnjava zašto ju danas zovemo Gospa. Ipak, najčešće je objašnjenje imena Marija, a i ono za koje se gotovo svi mariolozi slažu da je najvjerojatnije, doslovan prijevod imena Mir-jam, što znači voljena od Boga ili od Boga ljubljena (Myr – ljubljena, JAM – kratica Božjeg imena, Jahve).

Kojem god se tumačenju priklonili, činjenica je da u je cijelome svijetu ime Marija jedno od najčešćih imena. Isto tako Marija ili Maria najčešća je sastavnica složenih imena kao što je Anamarija ili Ana Marija, a nije rijetkost i da je Maria druga sastavnica muškog imena, što nam potvrđuju njemački književnici Oskar Maria Graf i Rainer Maria Rilke, ali i mnogi drugi. O Mariji kao krsnom imenu djevojčica ne treba posebno pisati, kao ni o drugom imenu kraljica i carica, koje uglavnom glasi Marija.

Ovo ime nije zaobišlo ni Hrvatsku, jedno je od najčešćih imena, ovisno o trendovima, no bilo to Marija ili neka od izvedenica tog imena, u vrhu je ženskih imena oduvijek. Isto je i u Konavlima gdje je jedno od najčešćih imena bilo Mare, a kad bi u obiteljima već postojale Mare Velika i Mare Mala, dodavala su se imena Marija, Marica, Mara i druge izvedenice tog imena. Izvedenice imena Marija postoje i u konavoskim muškim imenima kao što su Maro ili Maroje.

Marija Banac Račić

Pogledavši u konavosku povijest, nemali je broj Marija koji je obilježio ovaj kraj. Jedna od njih je Marija Bogišić Pohl kojoj možemo zahvaliti postojanje Bogišićeve zbirke i koja je zaista veliko nasljeđe ostavila Cavtatu. O još jednim zlatnim rukama u Cavtatu, rukama svoje majke Marije Fagioni govori i Vlaho Bukovac: Mojoj mami su Konavoke sveđ govorile: „Vaše zlatne ruke“ a ja sam se sveđ čudio zašto to govore, kad ja nikad na majčinim rukama nisam vidio zlata.

Ipak, ako se prisjetimo tumačenja gorko, na pamet nam padaju i tužne sudbine Konavoke, Marije Konavoske, lika iz istoimenog djela Mata Vodopića, ali i Marije Račić Banac i njene tužne sudbine, a i cijele obitelji. Shrvana Marijinom smrti, njena majka Mare, nositeljica istog imena, umrla je samo par mjeseci nakon svoje kćeri. Ipak, prije svoje smrti uspjela je osnovati zakladu i ostvariti posljednju želju svoje kćeri da joj Ivan Meštrović sagradi grobnicu i ostavi intimnu poruku uklesanu u Mauzoleju: Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovat da je život vječan.

Možda je tako i u Konavlima tumačenje gorko nadglasano tumačenjem ljubljena.