Cavtat na Bukovčevim slikama

Zalazak sunca u Cavtatu, oko 1901. g.
KB-800

Bukovčeva povezanost s Cavtatom živjela je sve do posljednjih dana njegova života. Najživlja sjećanja na Cavtat su ona iz djetinjstva kad je kao dječak sa znatiželjom kakvu imaju samo djeca promatrao i doživljavao svijet oko sebe. Slikarski poriv imao je već kao dječak te je bilježio cavtatske momente. Iako ga je život kontinuirano i već od najranijeg djetinjstva vodio u svijet, u brojnim pravcima, Cavtat je bio i ostao njegovo utočiste.

Već prije prvog puta u Ameriku, gdje je otišao u dobi od jedanaest godina, zabilježio je svoj Cavtat tintom i akvarelom na papiru. Ta panorama Cavtata slikana sa Sustjepana, iako naivnog crteža, zadivljuje preciznošću u detaljima urbanog tkiva. Kasnije, tijekom i nakon školovanja u Parizu te naročito pod utjecajem impresionizma i slikanja na otvorenom i korištenju dnevnog svjetla, cavtatski prizori će se sve češće nalaziti na Bukovčevim platnima, kao i potreba da posjeti svoj mili zavičaj koji mu je često izgledao tako mali, mali, čisto da ga ponesem na dlanu, kako je sam i zapisao.

Djeca umjetnika, oko 1900., g.
KB-962

Svaki dolazak u Cavtat iz Pariza rezultirao je nekolicinom ulja na platnu ili akvarela s prikazom cavtatskih motiva, poput odsječka vrtne arhitekture slike Stepenice u Cavtatu iz 1879. godine, izvanredne gradacije tona zasjenjenog dijela slike i suncem obasjanog dijela kuće ili slike Prijeko iz 1883. godine, slobodnijeg i uočljivijeg poteza kistom.

Naime, zanimanje za svjetlost odnosno zračnost postaje sve učestalije Bukovčeva preokupacija prvotno u prikazima prirodnih i urbanih pejzaža: kao što voda i staklo imaju svoju boju, tako isti i zrak, kojim je zemlja obujmljena, ima svoju. Kad Sunce osvjetli zrak, boja je ovoga potpuno plava… Jedino je Sunce žućkaste boje. Pružimo li ruku na Sunce, opazit ćemo da je koža u sjeni modrikasta, a u sunčanom ozarenju narančasto-žuta. Ovaj kontrast me je odvajkada zanimao. Ništa ljepše od tih dviju šara!

Na taraci, 1918., Prag,
KB-981

Bukovčev intimni slikarski osjećaj vodio ga je dalje od konvencionalnosti akademskog realizma te je sve više slikao na otvorenom, pročišćenom paletom boja slobodnijeg duktusa, što je naročito dolazilo do izražaja u Cavtatu. Daleko od Pariza te akademskih i salonskih zadatosti, Bukovac se među svojima osjećao sigurnim, što mu je omogućavalo slobodniji umjetnički iskaz kao i bavljenje likovnim problemima koji su ga zaokupljali. Tako su česti motivi na njegovim slikama sve slobodnije kadrirani motivi poput slike Korta u Cavtatu iz 1883. godine ili nasumični isječci iz prirode poput Pejzaža iz 1899. godine.

Također, u Cavtatu često u pleneru portretira i članove svoje obitelji na kojima svjetlom postiže atmosferu poput slike Taraca (sestra Ane na taraci) iz 1883., Nećak u vrtu iz 1890., Djeca umjetnika iz 1900. ili Umjetnikova kći u vrtu iz 1902. godine. Upravo tijekom četverogodišnjeg perioda u Cavtatu, od 1898. do 1902. godine, kontinuirano bilježi cavtatske motive bilo da je riječ o panoramama primorskog gradića, njegovih ulica, korti, obale, žanr scena poput slike Mali Ago na stijenama, Zalazak sunca u Cavtatu (dječaci na obali) ili Procesija u Tihi, pri čemu su potezi kistom nekad široki, nekad tanki, nekad pastozni, nekad lazurni, slikani bez strogo određene tehnike, no sa zanimanjem za svjetlost koja ili bliješti ispod oblaka, probija se kroz drveće ili je prisutna u odbljescima mora ili arhitekture.

Vlaho Bukovac_Gospa od Cavtata, 1909.

Cavtatskim motivima nastavio se Bukovac baviti i u Pragu, gdje je otišao 1902. i gdje je proveo ostatak svog života. U Pragu 1909. godine radi i veliku kompoziciju Gospa od Cavtata za crkvu Gospe od Snijega franjevačkog samostana u Cavtatu na kojoj je prikazao figuru Madone u poluprofilu u prednjem planu, dok je u pozadini verističkom minucioznošću naslikao panoramu rodnog grada. Naročito je tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, kad je veza sa zavičajem bila prekinuta i kad je u njemu sve više rasla želja za povratkom u Cavtat, posezao za zavičajnim temama.

Slike poput Na taraci, gdje čistim poentilističkim načinom u nanošenju boje na platnu prenosi na platno suprugu s djecom u cavtatskom ambijentu ili slike Tica leti iz 1922., s prikazom sestrine unučadi na plaži u uvali Tihi odišu melankoličnom čežnjom za jugom. To je ujedno i period kad izrađuje nekolicinu cavtatskih žanr-prizora s ulica poput slike Opravljanje mreža iz 1920. godine.

Panorama Cavtata, do 1866.
KB-994

Taj ciklus čine redom slike malog formata, građene slobodno nabačenim spontanim zamahom boje, najčešće oker i smeđe s obilnom primjenom bijelog nanosa. Prisutna nostalgija za životom u rodnom kraju obuzimala je Bukovca posljednjih godina njegovog života i ta vizija neostvarenog sna osim na njegovim slikama, zabilježena je i u Mom životu:

Željan sam sunca i našeg mora, a bogme i domaće hrane, ljupke riječi našeg čovjeka… Na balkonu pod otvorenim nebom, na dogled pučine i užarenog krša, slikat ću naš kraj i naše ljude… Na more, na more, brate! Da spasimo zdravlje i snagu, što je još živa i nasalomljiva i vapi, urliče za novim, jačim, savršenijim izražajem. Na more, gdje se nastalnom modrom valu ogledava, moj mio, bijeli gradić, moj rođeni Cavtat!