Voda i špilje

Špiljski ukrasi Špilje pod putom

Već smo nekoliko puta spomenuli koliko nam je važno očuvanje špilja i jama s obzirom na to da se u njima nalazi 70 % zaliha pitke vode Hrvatske, no danas ćemo se malo više posvetiti što to zapravo voda radi u špiljama, kako se akumulira i što se događa kad se baca smeće u speleološke objekte.

Gotovo sve špilje, jame i njihovi ukrasi nastali su pod utjecajem i zahvaljujući vodi. Naše špilje nalaze se u kršu, što je ključni čimbenik za postojanje istih na ovom području. Krš je područje koje se razvija na topljivim stijenama, poput vapnenca. Najvažniji uvjet za nastanak krša tekuća je voda koja svojim djelovanjem stvara krš, a svojim specifičnim otjecanjem formira bogato podzemlje.

Voda se procjeđuje ili ponire s površine i ulazi u podzemlje krša te tamo nastavlja svoje destrukcijsko djelovanje iako zapravo u tom procesu destrukcije stvara speleološke objekte. Voda može formirati speleološke objekte i krećući se uzlazno iz zemljine utrobe, ali to je rjeđi slučaj. Gotovo 80 – 90 % svih poznatih špilja i jama svijeta nastalo je procjeđivanjem oborinskih voda. Taj proces nastanka speleoloških objekata zove se speleogeneza.

Siga iz špilje Šipun

Ono što oborinska voda uzima iz atmosfere i s čim se najčešće formiraju špilje je CO2 (ugljikov dioksid), pomoću kojeg se stvara ugljična kiselina. Voda polako korodira topljive stijene, a kako se pukotine šire tako voda lakše i u većim količinama prodire. Prvotni proces korodiranja stijene je najsporiji i može trajati milijunima godina. No, kada se dovoljno prošire kanali za protok veće količine vode, taj proces se ubrzava i nastavlja, a brzina širenja može biti od 10 do 100 cm u 1000 godina. Sada se uz koroziju odvija i proces fluvijalne erozije, tj. mehaničkog drobljenja i odnošenja čestica stijena vodenim tokom. Završna faza u razvoju je kada speleološki objekt izgubi hidrogeološku funkciju, točnije, kada iz špilje nestane tokova vode koji su je formirali.

U Konavlima postoji jedan primjer prisilnog prestanka procesa formiranja špilje. Naime, u selu Vignje postojalo je špiljsko jezero koje se koristilo kao seoska voda. Radilo se o špilji u kojoj bi se u kišnim danima skupljala voda do razine ulaza, tako da se više nije moglo znati da se tu nalazi špilja, a u sušnim danima zadržavala bi se samo pri dnu špilje, no uvijek je bila prisutna. Mjesto se zvalo Čisti Trušanj.

Čisti Trušanj, Vignje

Prema pričanju mještana, kada se u Komajima otvorila Pilana, vodu su crpili iz Trušnja, a kućanstva su već imala svoje odvode, pa nije više bilo potrebe za ovom vrstom izvora pitke vode. Crpljenje vode bi bio prihvatljiv proces da se u jednom trenutku nije odlučilo zabetonirati bočne otvore unutar špilje jer se smatralo da će se voda tako duže zadržavati. No, ispostavilo se da je voda tuda dotjecala u špilju, te je stoga danas Čisti Trušanj ostao suhi špiljski objekt.

No, nastavimo dalje s procesima cijeđenja vode kroz zemljinu koru. Poviše navedeni proces je proces formiranja špilja i jama, ali voda se pri cijeđenju može i taložiti, čija je posljedica stvaranje siga. Voda se cijedi kroz pukotine i sa sobom nosi već spomenuti CO2 iz atmosfere. Cijeđenjem otapa topljive stijene te iz njih sa sobom nosi minerale. Kada takva otopina dođe do špilje, ulazi u potpuno drugu atmosferu nego onu na površini zemlje, što uzrokuje izmjenu CO2 ili isparavanje te kristalizaciju kalcita. Stalagmiti i stalaktiti su najčešće i najpoznatije sige, no sige mogu imati i drugačije oblike poput saljeva, špiljske palete, zavjese i drugih, sve ovisno o tome na koji se način voda cijedi.

Akcija čišćenja Gizmotove špilje
foto: Anita Trojanović

Taj proces nastanka siga je dug i traje po nekoliko tisuća godina. Ovisno o brzini dotoka i sastavu otopine, temperaturi, vlazi i drugim čimbenicima, siga može rasti milijunima godina, no češće je da se radi o desetak ili kojoj stotini tisuća godina. Za sada je uvriježeni izračun da siga raste od 1 do 2 mm godišnje. Sige su ujedno i okamenjeni trenutci prošlosti, budući da se iz njenih sedimenata posebnim analizama može rekonstruirati geološka prošlost. Stoga, izuzetno je bitno da se pri posjetu speleološkim objektima ne uništavaju.

Voda koja je formirala špilju i sige u većini slučajeva nastavlja prolaziti kroz istu, samo u manjim količinama. Ona je još uvijek prisutna, budući da sige nastaju rasti, samo što voda nastavlja svoj put drugdje. Pronalazi razne druge pukotine koje širi te se spaja s podzemnim vodama.

Akcija čišćenja Gizmotove špilje
foto: Anita Trojanović

Kada čovjek baci smeće u jamu ili špilju, voda nastavlja svoj prirodni proces procjeđivanja, samo što sada više ne stvara stalagmite već se cijedi kroz smeće, kupeći sa sobom čestice otpada. Bilo da se radi o plastici, metalu, pesticidima ili drugoj vrsti otpada, voda protječe kroz dato i spaja se svojim prirodnim putem s podzemnim vodama. Te podzemne vode u jednom dijelu izlaze na površinu, a s površine je crpi čovjek za zalijevanje polja, pitku vodu ili koju drugu radnju.

Volontersko speleološka inicijativa Čisto podzemlje pokrenuta je 2015. godine. Cilj joj je evidentirati i očistiti onečišćene speleološke objekte. Do sada ih je na području Hrvatske evidentirano preko 1000, a u Konavlima svega 5, iako je realna brojka dosta veća. Do 2021. godine iz njih 38 izvađeno je 147 kubika otpada, a od toga su članovi HPD Sniježnica 2020. iz Gizmotove špilje u Popovićima izvadili 7 kubika smeća. Možda je jednostavnije baciti neki veći otpad u prvu jamu koju sretnete putem, ali promislite sljedeći put jer ono što bacimo u podzemlje kad-tad će završiti u čaši vode koju pijemo.