O gradinama u Konavlima

Toponim Gradine, Dunave
foto: Arheo plan d.o.o.

Ako malo bolje pogledamo topografsku kartu Konavala, ali i okolice primijetit ćemo velik broj toponima Gradac i Gradina. U većini slučajeva na karti će ti toponimi stajati tik uz vrhove nekih istaknutijih brežuljaka, iako ih možemo naći i u nizinama, ali to su vrlo rijetki slučajevi, pogotovo za naše područje. Kod gotovo svih toponima Gradac ili Gradina, riječ je o ostatcima prapovijesnih utvrđenih naselja koji su u jednom trenutku povijesti postali monumentalne ruševine, a danas zarasli vrhovi brežuljaka.

Gradine pronalazimo na čitavom području Europe. U sjevernoj Hrvatskoj podizane su već tijekom neolitika i eneolitika, a koliko nam je do sada poznato, u Konavlima gradine spadaju u razdoblja od brončanog doba do kasne antike. To odgovara periodu tik prije dolaska Ilira, boravku Ilira te razdoblju rimske vladavine. Budući da su gradine pozicionirane na strateškim lokacijama većina ih je korištena kroz više povijesnih razdoblja.

Gradina Sokoline
foto: Arheo plan d.o.o.

No, da objasnimo što su to uopće gradine. Gradina je tip utvrđenog naselja koje se nalazi na teško pristupačnom prirodnom uzvišenju. Lokacija je strateški određena radi lakše obrane od neprijatelja, ali i bolje kontrole okolnog područja. Oblik gradine ovisi o konfiguraciji terena pa tako gradine mogu imati jedna do dvoja dobro čuvana vrata, a bedemi koji ih okružuju građeni su tehnikom suhozida. Tehnika suhozida mijenja se dolaskom Rimljana koji koriste mort za pojačanje bedema. Mnoge gradine većih dimenzija bile su naseljene, dok su manje služile samo za zbjegove u koje su se sklanjali stanovnici obližnjih neutvrđenih naselja.

Do sada najopširniji rad o prapovijesti Konavala još uvijek je članak Konavle u prapovijesti iz 1988. g., nastao na temelju dvotjednog boravka zadarskog arheologa Šime Batovića u Konavlima 1974. godine. Naime, Batović je uz lokalno vodstvo ‘prošetao’ ovim područjem te na temelju dva kratka boravka u Konavlima nabrojao gotovo 60 gradina u 28 sela i na 2 otoka. Naravno, u tako kratkom periodu nije obišao svih 60 potencijalnih gradina, obišao ih je svega 8, točnije Rat u Cavtatu, Gradac i Sokol grad u Dunavama, Gradac u Vodovađi, Osorgrad i Lončine u Kuni, Sv. Spas, tj. Vitoš-grad u Vitaljini, te Kulu malu u Stravči. Sve navedene gradine sadržavale su ostatke prapovijesne keramike, a ostale, koje nije stigao obići, popisao je za buduće istraživače.

Pogled s Kišnika

U ovom periodu od gotovo 50 godina, otkad je Šime Batović prolazio Konavlima, arheološki je istražena samo gradina Sokol grad. Prilikom arheoloških iskopavanja 2012./2013. g. pronađena je veća količina prapovijesne keramike. Tolika količina prapovijesne keramike ukazuje na činjenicu da je u doba Ilira Sokol bio važno gradinsko naselje. Gradina je bila smještena na području današnje utvrde Sokol, a naselje se razvilo u njezinom podnožju. Gradina i naselje su bili toliko veliki da se oko njih smjestilo i nekoliko osmatračnica.

Osmatračnica iznad Sokola nalazila se na brdu Sokoline. Prvotno je bila prapovijesna gradina, a onda se kasnije ponovno koristila u kasnoj antici. Budući da se nalazi na samom vrhu brda, na južnoj strani nema zidina jer završava strmom padinom. Prvotna gradina je imala dvije zone bedema, a kasnije kasnoantičke zidove možemo razlikovati od ostatka gradine po korištenom mortu. Od materijala se, uz velike količine rasutog kamenja, pronalaze samo ostatci tegula i imbreksa koji su korišteni kao krovni pokrov u kasnoj antici.

Ispod Sokola, u području Dunava se smjestila druga osmatračnica, tj. gradina. Toponim mjesta je, naravno, Gradine. Na njoj nisu pronađeni ostatci keramike, samo veće obaline kamenja te dijelovi antičkog vodovoda koji je u kasnijem razdoblju tekao u podnožju iste.

Jedna od zanimljivijih gradina na području Konavala je gradina Lončine na brdu Kišnik. Kišnik se nalazi iznad sela Kuna, s vrhom na nadmorskoj visini od 950 m. Na samom vrhu su tragovi brončanodobne gradine s vidljivim malim bedemima i manjom koncentracijom grube keramike. U narodu je brdo poznato pod nazivom Lončine zbog veće količine keramike koja se pronalazila po padinama brda. Tako se danas na južnim padinama brda, obraslim u gusti smrijek, može pronaći veća količina rimskodobne keramike, datirane u 2./1. st. pr. Kr. Brdo Kišnik, kako i samo ime ukazuje, često je u oblacima i kiši, ali u doba Rima tu se najvjerojatnije kratkotrajno smjestila rimska vojska jer su pogled i lokacija idealni za nadgledanje čitavog Konavoskog polja, ali i područja oko Sniježnice.

Pogled na kasnoantički zid gradine Sokoline
foto: Arheo plan d.o.o.

Ovih nekoliko nabrojanih konavoskih gradina opisuje i cijelu situaciju navedenih razdoblja. Naime, u doba prapovijesti i vladavine Ilira nema većih državnih ustrojstava te se plemena grupiraju u zajednice koje se formiraju na određenom području, a sigurnost održavaju izgradnjom utvrđenih naselja na vrhovima brežuljaka. Dolaskom osvajača Rimljana na područje Konavala gubi se potreba za utvrđenim mjestima u unutrašnjosti Konavala jer je cijelo šire područje pod vlašću Rima, a trgovina i život prosperiraju u priobalnim područjima. Propašću Zapadnog Rimskog Carstva ponovno se javlja potreba za utvrđenjima i bedemima, a ‘zaboravljeni’ Gradci ponovno postaju bitni čimbenici u sigurnosti naroda.

Danas, kada više nema potrebe za skrivanjem iza ovakvih vrsta isturenih bedema, gradine su nam ostale na zaraslim, nepristupačnim vrhovima brežuljaka. No, ipak postoji pozitivna strana priče u toj zapuštenosti jer u njih rijetko zalazi ljudska znatiželja, te nam ostaju donekle sačuvane pod tim zelenim pokrivačem, za neka druga vremena i buduća istraživanja.