Pepelnica u Konavlima

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Za razliku od većine blagdana koji su fiksno vezani za odgovarajući datum, Uskrs svake godine šeta, odnosno mijenja datum. To je zato što je Crkva odlučila da se Uskrs slavi prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca (prvi puni mjesec nakon 21. ožujka). Uz sam blagdan Uskrsa vezan je i znatan dio drugih blagdana i spomendana, kao što su Duhovi i Čista srijeda. Tako je, iako pomičan, Uskrs središte crkvene godine koja je u prošlosti bila znatno više povezana sa svakodnevnim svjetovnim životom. Upravo je razdoblje koje počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom, korizma, najviše utjecalo na svakodnevni život naših predaka.

Čista srijeda ili Pepelnica spomendan je u Katoličkoj Crkvi kojim počinje korizma, razdoblje od 40 dana (bez nedjelja) prije svetkovine Uskrsa. U crkvenoj godini Pepelnicom se prekida vrijeme kroz godinu, a počinje ono korizmeno, koje je posvećeno postu, odricanju i približavanja Bogu. Tih četrdeset korizmenih dana zamišljeno je kao proces pročišćavanja, kako onog duhovnog tako i psihičkog i tjelesnog, s jednom namjerom – da čovjek oslobođen trenutnih užitaka uvidi kako jedina istinska sreća dolazi od Boga. Upravo se zato tijekom korizme iz liturgije uklanjaju milozvučne melodije i gloria,koje zamjenjuju molski, uglavnom manje uhu ugodni, napjevi. U svakodnevnom životu vjernici su pozvani na post i nemrs, kako bi se odricanjem od tjelesnih užitaka približili veselju koje donosi Krist. Premda su post i nemrs samo jedan element proživljavanja korizme, nerijetko se u puku na njih stavlja najviše pozornosti.

Od naših kazivača doznajemo kako su post i nemrs nekada imali znatno veću važnost negoli danas. Tako se često čuje da je na Pepelnicu vajalo liksijom oprat sve teće, prosuje, pjate i ostalo suđe da se ukloni mast. U nekijem su selima žene s taraca zvale jedne druge ajmo žene oprat teće u liksiji danaske je Pepelnica, počimje korizma. Ovaj običaj nastao je jer je sve do Drugog vatikanskog koncila bio zabranjen mrs tijekom čitave korizme, što se danas zadržalo samo na korizmenim petcima. Kako korizma uglavnom zauzima najveći dio ožujka, kada se priroda tek počinje buditi i tek se nekolicina jestivih biljaka može naći u docima, nesumnjivo je da je korizma prije bila znatno rigoroznija. Vjerojatno su se zato zadržale poslovice kao Došo marač, svemu skarač (nestašica) ili Korizma uje popila, bob pozobala.

Pripremanje za korizmu nekada je bilo gotovo egzistencijalno pitanje jer je količina hrane spremljene na jesen bitno utjecala na preživljavanje. Zato i ne čudi kako je upravo element posta i nemrsa zauzeo najveći dio u našim običajima. Prema kazivanjima, ožujak je bio najgori mjesec za preživjet, jer nije skoro ničega bilo u docu, osim nešto raštana. Ako nijesi imo sua boba i ako nije bilo uja, bila bi prava glad. A vajalo je i živini nešto dat jestit i njima je tad bio pos.

Čista srijeda naziva se i Pepelnica jer na taj dan svećenik vjernike posipa po glavi pepelom uz riječi Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. Ova rečenica ima dugu crkvenu tradiciju i povezana je sa Starim zavjetom, prema kojem je Bog Adama stvorio od praha zemaljskog. Također, pepeo je već tada bio simbol pokore i na taj se način prenio u kršćanstvo. Simbolika praha prisutna je i u brojnim drugim kulturama i religijama, a dolazi od promjene u prirodi, odnosno preobraćenja nakon požara kada se iz pepela rađa novi život. Ova simbolika prisutna je i u konavoskim običajima. Pranje suđa u liksiji (pepeo pomiješan s vodom) i pepeljenje na misi predstavljaju osim pokajničkog čina, odricanjem od grijeha i slabosti, prelazak u novi život koji nastaje upravo na tom pepelu.