Ivan Meštrović i Cavtaćani

Ivan Meštrović na ispraćaju Vlaha Bukovca u Cavtatu
Stoje Ago Bukovac, Antun Bratić, Ivan Meštrović, Branislav Nušić, Ulderiko Kalačić, Ivo Vojnović
1922. KB-95

Ivan Meštrović zapisao je u knjizi Uspomene na političke ljude i događaje sljedeću crticu:

Došavši u Zagreb 1919. g. nastanio sam se u vili Miletić, u Jurjevskoj ulici. Sa sobom sam donio samo nekoliko nedovršenih stvari u drvu, koje sam sad završavao. Osim toga, počeo sam izrađivati osnovu za crkvicu na Cavtatu. Atmosfera mi se nije sviđala, ali sam bio čvrsto odlučio, da se u ništa ne miješam, nego da se posvetim samo svom umjetničkom poslu. Inače smo svi bili pod dojmom zbivanja i u brizi, kako će se stvari završiti s Talijanima i s Dalmacijom.

Otišao sam na nekoliko dana u Split, da se vidim s prijateljima i da, po mogućnosti, obiđem roditelje.

Poznato nam je da je Meštrović bio prijatelj s Božom Bancem i njegovom suprugom Marijom Račić. Također nam je poznato, da je upravo zahvaljujući tom poznanstvu i Marijinoj želji da joj Meštrović sagradi posljednje počivalište, nakon njene iznenadne i prerane smrti 1918. godine, Ivan Meštrović došao u Cavtat kako bi projektirao arhitektonsko i skulpturalno remek-djelo, Mauzolej obitelji Račić.

I nisu to jedini Cavtaćani s kojima je Meštrović prijateljevao. Već ranije, naravno, sreo je cavtatskog slikara Vlaha Bukovca. Mladi, tada dvadesetpetogodišnji Meštrović, posjetio je svog starijeg kolegu, slikara Bukovca, u njegovom praškom ateljeu početkom 1908. godine, na proputovanju prema Parizu.

Bukovac je tada naslikao mladića duže kose i prodornih očiju, a Meštrović će ostaviti ekspresivnu Bukovčevu bistu.

Ivan Meštrović: Portret Vlaha Bukovca, 1908.
preuzeto: Galerija Meštrović, Split

Taj susret zabilježit će i list Crvena Hrvatska:

Naš kipar Meštrović krenuo je u Paris, gdje će se zaustaviti dvije godine, da se naužije umjetnosti, koja nosi danas prvu riječ u svijetu. Na prolasku kroz Prag zaustavio se, vuklo ga srce k Bukovcu. Osam dana su umjetnici proboravili skupa, a ostavili su sebi na uspomenu umjetnike: Meštrović je izradio bustu Bukovčevu, a Bukovac sliku Meštrovićevu. Homerovi su junaci izmjenjivali oružje u znak prijateljstva i poštovanja. To je oružje onda nosilo pobjedu njihovu narodu. Vremena su se promjenila. Narodi se sada mjere po snazi uma i umjetnosti, a njihovi umjetnici razmjenuju umjetnine.

Vjerojatno je jedan od razloga Meštrovićevog posjeta bio upoznati Bukovca s inicijativom osnivanja udruženja dalmatinskih umjetnika koje će nazvati Medulić. Glavni motor društva bio je Emanuel Vidović, a glavni ideolog Meštrović. Bukovac će o tome u svojoj autobiografiji zapisati:

U Splitu osnovaše društvo ‘Medulić’. Počastiše me predsjedništvom, a i preko moje volje i radi udaljenosti odlučiše, da me E. Vidović zamjenjuje u poslu. Priredili smo izložbu u Splitu i to s velikim neočekivanim uspjehom.

A Vidović će, pak, pisati Meštroviću:

Glede osnivanja našeg društva gotova je stvar. Bukovac u početku nije htio pristati i uopće bio je hladan za stvar, ali kada sam mu kašnje prikazao svrhu bio je oduševljen. On je naime navodjao da je teško i da nema smisla išta takva napraviti kada smo svi odijeljeni i daleko jedan od drugoga.

Bukovac je u rujnu 1908. godine doputovao u Split kako bi izlagao na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi.

U Cavtatu Meštrović je zalazio u kuću Stefija Račića. U već spomenutoj knjizi Uspomene na političke ljude i događaje Meštrović će zapisati:

Za vrijeme nekog ručka kod Stefi Račića bila je prisutna i Račićeva punica, gospođa Đurđina Pašić, koja je kod kćeri boravila. Zatim je bio neki Račićev zet, sudac Rendić; Pašićevi kći, gospođa Pava Račić, starija joj sestra Dara, te neki mlađi Srbijanac ‘iz diplomacije’, te ja.

Vlaho Bukovac, Portret Ivana Meštrovića, 1908.
preuzeto: Galerija Meštrović, Split

Tu je već Meštrovićev odnos prema Pašićima nešto drugačiji nego par godina ranije, kad je, s još jednim Cavtaćaninom, Franom Supilom, te s pravnikom Antom Trumbićem, osnivao Jugoslavenski odbor.

Ja i Supilo stanujemo u hotelu Madrid, blizu Victorija i Albert muzeja, zapisat će Meštrović.

Upravo će u tom muzeju 1915. godine Meštrović postaviti zapaženu izložbu, koja će se usjeći u pamćenje i maloj djevojčici Marguerite Yourcenar, budućoj Nobelovki, koja je te godine provela s roditeljima u izbjeglištvu u Londonu. Ti izrazito jaki i ekspresivni Meštrovićevi likovi, inspirirat će je desetljećima nakon toga, da jednu novelu svojih Orijentalnih priča posveti Kraljeviću Marku.

Na kraju, o svojoj cavtatskoj epizodi, Meštrović je zaključio:

Sa zidanjem crkvice u Cavtatu nisam zaradio ništa, jedva što sam izdatke za život pokrio dok sam radio, a ono što sam u inozemstvu bio zaradio, potrošio sam za kuću, zidanje ateljea, i tako dalje, a bilo je i promijenjano po nepovoljnom tečaju.

Simbolično, crteži Ivana Meštrovića bili su prva izložba otvorena 2004. godine u obnovljenom prostoru Kuće Bukovac, nakon što je za javnost bila zatvorena 14 godina.

Ivan Meštrović umro je 16. siječnja 1962. godine u američkoj državi Indiani.