Saturnalije

Forum Romanum, hram boga Saturna
preuzeto: www.followinghadrian.com

Ponekad nismo ni svjesni koliko je traga antičkoga Rima dandanas prisutno u europskoj svakodnevici. Počevši od jezika, prava, arhitekture, preko infrastrukturnih i tehnoloških inovacija, pa sve do običaja. Mjesec prosinac donosi blagdane koje smatramo najradosnijim u godini. Vrijeme je to veselja i druženja s obitelji i prijateljima te međusobne razmjene darova. Također nešto što smo baštinili od starih Rimljana. Naime, jedna od najstarijih i najomiljenijih svečanosti u Rimu bile su Saturnalije koje su u velikoj mjeri utjecale na formiranje današnjih božićnih, novogodišnjih i karnevalskih običaja. Tijekom Božića i Saturnalija društvo funkcionira prema dvostrukom ritmu, onom pojačane solidarnosti, ali i onom naglašenog antagonizma koji, kako kaže francuski antropolog Claude Lévi-Strauss, zajedno djeluju u uravnoteženoj suprotnosti.

Saturnalia je drevni blagdan koji su Rimljani slavili u čast Saturna, staroitalskog boga plodnosti i usjeva, oca Jupiterova. On je nomadsko stanovništvo podučio obradi polja i gradnji stalnog ognjišta te nije čudno što rimski pjesnici njegovu vladavinu nazivaju zlatnim dobom ljudskoga roda (aurea aetas). Sjećanje na tu epohu potpunog blagoslova slavilo se u prosincu, nakon završetka svih poljodjelskih aktivnosti, 17. prosinca. Kasnije su svečanosti produžene na nekoliko dana pa su trajale sve do 23. prosinca. Bio je to najpopularniji praznik u godini za svo stanovništvo, a sigurno su mu se najviše radovali robovi. Kao sjećanje na zlatno doba ljudske povijesti, kad su svi uživali jednakost i slobodu, u tom razdoblju robovi su bili pošteđeni poslova te su mogli na sebe obući toge, a na glavu nataknuti pileus, nakratko hineći slobodu. Svaka kuća organizirala je javno gošćenje, pripremale bi se ogromne količine vina i hrane za vesele grupe koje bi ih, od jedne do druge, obilazile pjevajući i plešući. Robovi, ne samo da su smjeli sjedati i jesti zajedno sa svojim gospodarima, već bi s njima zamijenili uloge, tako da oni njih služe. Imali su i jedinstvenu priliku slobodno im se obraćati, pa i na način kako su se ovi odnosili prema njima, ne baš lijepo.

Kasnoantički pisac Makrobije u svom djelu Saturnalia donosi niz zanimljivih komentara o tim rimskim običajima i vjerovanjima. Prema jednoj od interpretacija, Saturnalia je svetkovina svjetla koja vodi u zimski solsticij. Obnova svjetla i dolazak nove godine kasnije je još potvrđen i proslavom Dies Natalis, rođenja božanskog Sol Invictusa, Nepobjedivog Sunca, i to 25. prosinca.

Popularnost Saturnalija dugo se održala, a tijekom 4. stoljeća, kad kršćanstvo preuzima dominaciju u Rimskom Carstvu, neki od običaja vezanih uz te dane utjecali su na formiranje i danas opstojnih božićnih i novogodišnjih tradicija.

Saturnalije su završavale 23. prosinca, na dan poznat kao sigillaria, dan darivanja. Darivale su se figurice izrađene od voska ili gline, tzv. sigillarie jer je osnovna namjera bila da se ne naglašava socijalni status, već da se, u duhu tih dana, kako navodi pjesnik Marcijal, simboličnim darovima niske vrijednosti, inverzno naglasi čvrstoća prijateljstva. No, poklanjalo se svašta, pa tako i vrlo skupi pokloni, ali i robovi, što sigurno nije ocrtavalo duh slobode koji se tih dana slavio.

Naravno, Saturnalije su imale i onu drugu stranu, nešto razuzdaniju, koju možemo povezati s današnjim karnevalskim običajima. Osim što su se robovi mogli kostimirati u slobodnjake i obratno, i što se veselilo i pilo po ulicama, kako bi se dodatno naglasilo ukidanje dotadašnjeg dominantnog poretka, izabrao bi se vladar Saturnalija, obično rob ili dijete. Taj novoizabrani Saturnalicus princeps izdavao je naređenja, u domeni šale i zabave, koja su svi bespogovorno morali slušati.

To je bilo vrijeme i kad je kockanje, inače zabranjeno, bilo potpuno slobodno i dozvoljeno, a robovi su se mogli kockati sa svojim gospodarima.

Io Saturnalia! – bio je uzvik koji se mantrično uzvikivao u tom kratkotrajnom razdoblju veselja, zabave i bijega od stvarnosti.

Za vrijeme svetkovine Saturnalija odgađali bi se svi javni i privatni poslovi, a djeca nisu išla u školu.

Neka igre započnu – sretne Vam Saturnalije!