O prosincu

Kuna pod snijegom

U ovom našem lijepom, dvanaestom mjesecu u godini, prosincu, decembru, rjeđe poznatom kao velikobožićnjaku, grudenu ili dvanaestiku, obilježavamo vjerojatno najdraže konavoske događaje u godini. Sa strepnjom smo odbrojavali do Božića, i to još od Velike Gospe, iz srca ljeta, 15. kolovoza. To željno iščekivanje Božića naglasili smo još Svetom Katom, 25. studenog poslovicom Sveta Kate kokošica, mjesec dana do Božića. Sv. Lucija odbrojava dvanaest dana do Božića, ali naše feste tad su već polako krenule i moglo bi se reći da je srce na mjestu čim zakoračimo u prosinac. Promislimo li malo koliko smo u Konavlima iščekivali Božić, možda bismo mogli razumjeti i zašto već u listopadu u dućanima možemo vidjeti božićne ukrase i niski start za božićne pjesme.

Kao da cijele godine prosimo, odnosno molimo za taj prosinac. Upravo to je jedno od etimoloških objašnjenja prosinca, mjeseca koji nema potpuno jasnu sliku svoga imena. Dakle, jedno od tumačenja jest da ono dolazi od glagola prositi, što se opet objašnjava na različite načine. Neki smatraju da je riječ o prosjacima koji zimi obilaze kuće moleći za konak i hranu da prežive zimu, a drugi pak pojašnjavaju da je riječ o prirodi koja je u ovom periodu pusta, bez plodova, pa tako prosinac prosi ne bi li se preživjelo, što nam potvrđuje i izreka ljeto nosi, zima prosi.

Još je jedno objašnjenje vezano za prositi, ali u smislu molitvi, odnosno prošnji koje su u adventu svakako pojačane.

Devet baba po ledu se vaja

Drugo je pak tumačenje da prosinac nema veze s glagolom prositi nego s glagolom prosijavati, što možemo pojasniti oblačnim vremenom uz povremeno prosijevanje sunca. Istom etimologijom prosinac možemo tumačiti kao vrijeme kada sunce konačno prosja, prosija, odnosno, dani počnu rasti. Dakle, povezuje se sa zimskim solsticijem, a onda je ovo svakako trenutak za podsjetiti na konavosku mjeru dana iliti korak kokoši, pa tako dan skrati od Sv. Ivana koliko kokoš more učinit nogom, a isto koliko dan produži od Božića do Sv. Vlaha.

Posljednja je etimologija možda najbliža istini, kažu znalci, pa isto možemo naći i u rječnicima. Na primjer, uz prosinac stoji pro + sinji, što objašnjavamo tako da pro označava nepotpunost osobine odnosno pojave izražene imenicom ili pridjevom, u ovom slučaju pridjeva sinji, koji pak označava nešto boje pepela, sivo ili sivoplavo. Kao i kad je prohladno, djelomično hladno, tako je i naš dvanaesti mjesec prosinji, djelomično siv, dani su kraći i sumračni.

Uz ovaj praslavenski naziv, koji dijelimo s, na primjer, češkim i slovenskim jezikom (iako je u Slovenaca to naziv za prvi mjesec, naš siječanj), postoji i naziv decembar. Etimologija ove riječi je jednostavna, dolazi od riječi decem, što znači deset i time objašnjava da je riječ o desetom mjesecu. Ne dajte se zbuniti, ovo je naziv prema rimskom kalendaru gdje je prvi mjesec u godini bio ožujak, pa tako i september, october, november u prijevodu označavaju sedmi, osmi i deveti mjesec, što danas svakako nije slučaj.

Slavko Tomerlin, Božić

Spomenuli smo nazive božićnjak, velikobožićnjak i dvanaestik, koji zapravo objašnjavaju sami sebe. Gruden je pak kajkavski naziv za prosinac, a osim grude snijega, njegovo ime objašnjava se i staroslavenskim glagolom gruditi značenja gristi, što bi značilo da nas u to vrijeme studen, hladnoća grize.

Uz sva ova imena, naravno, imamo i jednostavno dvanaesti mjesec, a kako god ga mi i vi nazivali, složit ćemo se da je uvijek dobrodošao!