Gatanja po čovjeku i čovječjem poslu

djevojke, oko 1900.

Brojna i raznovrsna vjerovanja koja danas nazivamo praznovjerjima sastavni su dio tradicijske kulture svih naroda, pa tako i našega kraja. Praznovjerjima inače nazivamo pučka vjerovanja koja se ne temelje na općeprihvaćenim religijskim vjerovanjima ili racionalno objašnjivim činjenicama. Bez obzira na pojedinačni stav prema mnoštvu vjerovanja koje ulaze u domenu praznovjerja, a koja su često povezana s oblicima predskazanja, proricanja ili gatanja, unutar narodne tradicije nalazimo na njihovo pravo bogatstvo. Na području Konavala takvo bogatstvo nalazimo u ostavštini Nike Balarin koja je krajem 19. stoljeća između ostalog zabilježila i tematski raspodijelila pučka vjerovanja koja pripadaju domeni gatanja, a ovom prilikom predstavljamo gatanja po čovjeku i čovječjem poslu kako bismo saznali što je bilo poželjno raditi, a što nije, što je donosilo sreću, a što nesreću.

Shodno tome nesreća se mogla naslutiti odmah pri jutarnjem buđenju, pri čemu je uživanje u početku novog dana mogla poremetiti samo jedna iglica jer ako ujutro, kad se stoprv dignemo, naiđemo na iglicu, bit će nesretan taj dan. S obzirom da su šivaći pribor, konci, pređe tada bili svakodnevno korišteni rekviziti ženskih ruku i da su familije imale puno djece koja su se mogla ozlijediti iglicom, ovo vjerovanje sadrži vrlo jasnu funkciju zaštite. Nadalje, jasno je da je nekoć društveni standard propisivao poželjnost žene kao dobre i spretne vezilje, stoga ne čudi vjerovanje da ako se šijući često zameću uzli ili se konac kida, ono, što se šije, dodrijet će se, dok je, nazovimo to nespretnost pri šivanju kod mladih djevojaka označena pozitivnim kontekstom, pa tako ako se djevojka ubada često, kad šije ili veze, brzo će se vjerit.

Vjeridba odnosno svadba kao najvažniji životni događaj običavao je da se prvo udaju kćeri iz kuće, pa tek onda sinovi, stoga navedeno vjerovanje predskaziva vrlo povoljan događaj za ondašnje ljude, za razliku od vjerovanja ako djevojka uljeze u čisto žito, kad ga palaju, dugo će se vjerit. Nadalje, zabilježena su i druga predskazanja koja se tiču svadbenih svečanosti, a koja upozoravaju djevojke da određene radnje ne rade, pa tako ako djevojka po večeri srka iz kačula juhu, okisnut će joj svatovi, a isti je ishod ako liže pulentu sa ožice s kojom miješa. Također, ova vjerovanja sadrže očiglednu odgojnu ulogu koja se realizira zastrašivanjem djevojaka nepovoljnim vremenskim uvjetima na njihov najvažniji dan u godini.

Nadalje, odgojne mjere kojima se održavao red u kući prisutne su i u vjerovanju ako se trpeza ne očisti navečer, anđeli ne stoje mirno, dok vjerovanje ako se trpeza očisti kartom i mrvice bace po podu, bit će nemira u kući, nosi i dublje značenje. Naime, radnja tog vjerovanja osim što krši pravila kućnog reda unutar domaćinstva, krši i religijska pravila iznimno bitna nekadašnjim ljudima. Kruh je simbol Isusa Krista i poštujući njegovu svetost nekad su Konavljani obavezno mrvice kruha bacali u vatru koja nosi predznak očišćenja.

Uvjetno rečeno, zastrašivanje ljutnjom ili mukom svetaca ili ostalih kršćanskih entiteta primijenjeno je i u vjerovanjima koja se tiču poljoprivrednih poslova, pa tako kad se sadi kupus ili luk kocem, pa ako se stavi popet u zemlji, tad se muči Blažena Gospa, čime se vjerojatno postizao ispravan način sadnje, a time i za egzistenciju vrlo važnog uroda. Nadalje, kolika je bila važnost osiguranja prehrambenih resursa za život govore i vjerovanja u kojima se daje prednost sebi i svojima, a ne drugome, poput ako se da sjemena drugomu prije, nego se sebi posije, onda će slabo to rodit ili ako se zaima muke, kad se vrati iz mlina, prije nego se sebi umijesi, onaj konj muke će otići nevidom. Pri tome je poželjan redoslijed kretanja dobara jasno istaknut, na što možemo nadovezati činjenicu da je simbolika kretanja ili gibanja značajna u brojnim vjerovanjima i običajima te ovisno o smjeru i načinu kretanja označava različito. U kontekstu ovih praznovjerja zabilježeno je da kad se ide za kakvim poslom, i zaboravi se što uzet, ne valja se vraćat uzimat, jer u toj radnji neće bit napretka, pri čemu vraćanje unazad ima negativnu konotaciju, kao što kretanje naprijed simbolizira pozitivnu.

Sva ova vjerovanja mogla su biti poticaj da čovjek povjeruje da sam sebi može pomoći ako nešto učini ili promijeni ili da preokrene okolnosti u svoju korist te osim postizanja određenih poželjnih učinaka, nama su danas bitna jer sadrže i informacije o načinu, uvjetima i specifičnostima ondašnjeg života, kao i načina razmišljanja. Iako se mnogo toga promijenilo do današnjeg dana, jedna stvar za koju odgovorno tvrdimo da je ostala ista, poznata je konavoska kurioština s kojom se rado i na svoj račun šalimo, pa ako tko želi pokušati, donosimo šećer na kraju: ako se ko napije vode, što drugom ostalo, znat će sve, što misli onaj prvi, koji je pio.