Tradicijske zagonetke

Kuso prase sve polje popase, srp

Narodne zagonetke pripadaju malim, minijaturnim ili sitnim govorničkim žanrovima usmene književnosti, kao i poslovice koje smo nazvali minijaturama mudrosti. Zagonetke su prisutne od najstarijih civilizacija i nalazimo ih u svim kulturama svijeta, a smatramo ih književnim i kulturnim fenomenom zbog srodnog sadržaja i kompozicije, baš poput poslovica. One su korištene u običajnim, obrednim i ritualnim svrhama, ali i prilikom razonode, zabave i igre. Pripadaju usmenoj književnosti, što znači da su se prenosile s koljena na koljeno, ali postoje i brojni zapisi zagonetki. Na primjer, u povijesti hrvatske književnosti nalazimo ih već u vrijeme Hektorovića i Držića, a kroz 18. i 19. stoljeće tiskale su se u kalendarima, časopisima i ostalim publikacijama. Etnografski interes za sakupljanje i bilježenje zagonetki na vrhuncu je krajem 19. stoljeća, kad je izražen i sveopći interes za narodnu kulturu. Zagonetke našega kraja tada je zabilježila Pavlina Bogdan Bijelić, a najviše ih je iz Cavtata.

Kada govorimo o strukturi zagonetke kao jezičnog oblika, treba znati da je binarna, odnosno sadrži dvodijelnu kompoziciju. Sastoji se od pitanja, to jest zagonetljaja i odgovora ili odgonetljaja, a koriste se metaforičkim načinom izražavanja. Te metafore skrivenog pojma kojeg osoba, odgonetač treba otkriti čine zagonetke interesantnima, golicajući maštu i naprežući um odgonetača. Kao i za poslovice, ali i druge minijaturne oblike, određenu ulogu igra i kontekst, to jest poznavanje konteksta ako želimo dati točan odgonetljaj. S obzirom na to da su zagonetke nastajale u narodu, njihov je sadržaj logično povezan s aspektima svakodnevnog života, a na primjeru cavtajskih zagonetki vidjet ćemo raznovrsnost i brojnost tema kulturne i usmene tradicije našeg kraja.

Vito previto, navrh brda izvito, hondelj

Svakodnevne stvari među zastupljenijim su motivima o kojima su stari Cavtaćani i Cavtajke zagonetali. Redom je riječ o predmetima koji su ih nekad okruživali i koje su namjenski koristili, pa zbog toga su neke starije zagonetke današnjoj populaciji teže razumljive. Na primjer, bilježimo zagonetke o tekstilnim predmetima poput Vito previto, navrh brda izvito (hondelj, žensko oglavlje) ili Dva se pobra preko brijega vuku, a jedan drugoga ne more da privuče (bisage). Zatim imamo zagonetke o alatima poput Kuso prase sve polje popase (srp); o oružju U goru ide, a doma gleda (puška), o kućnom ili gospodarskom inventaru poput Crno uže iz neba visi (komostre) ili Jedna žena opasana sa deset pasova (bačva).

Kao i u drugih minijatura, i zagonetke moraju koristiti personifikaciju kako bi stvari mogli metaforički opisati. Poznajući kontekst Konavala, ne čudi da su brojne i zagonetke o životinjama poput Crno malahno svemu svijetu dodijalo (buha) ili Četiri su pohodala, a dva nabodala, a dva klopotala, a deveti zavrtač (ovan). Potonja poslovica sadrži nabrajanje, čime pokazuje kako su neke zagonetke oblikom jednostavnije od drugih, ali o tome možda drugom prilikom, sada ćemo radije zaroniti u domišljatost naših starih.

Dva se pobra preko brijega vuku, a jedan drugoga ne more da privuče, bisage

Zagonetke o hrani i namirnicama upoznaju nas također s konavoskom svakodnevicom: U jednoj bačvi dva vina (jaje s bjelancem i žumanjcem), u nešto proširenijem obliku kao Puna kuća dijaka, a na njoj nema vrata (dinja) ili pak Sjedi starac pod plotom, podbočio se čokotom, ponosi se grudima pred poštenim ljudima (loza i grožđe na odrini). Zagonetalo se i o pojavama kojima se inače običajno pridavala i određena mističnost poput Gušter puče preko kuće, plete gaće, putovat će (dim) kao i univerzalnim temama poput Upane mi vo u dubok do; niko mi ga ne može izvadit, nego sam Gospodin Bog (sunce), zatim Dvije sestre stoje na funjestri, svakoga vide, a sebe ne vide (oči) ili Sjekutići sijeku, vukutiću vuku, arambaša privraća, niz ulicu obraća (zubi i jezik).

Smišljanje zagonetki koristeći što bolje poetske slike, stilske figure, ljepotu izražaja, slažući stihove ili prozu i domišljanjem što raznolikijeg sadržaja, nekad je služilo kao izvrsna intelektualna razonoda pokrećući vijuge svima – i onima koji ih smišljaju, i onima koji odgovaraju. Tako Konavljane možemo zamisliti kako se zabavljaju oko ognjišta i pri radu, na sijelima, a jednako su voljeli odgonetati i djeca i odrasli. Također, njihov sadržaj formuliran i sakriven u metaforična značenja, predstavlja pravo bogatstvo kulturnog nasljeđa kao i izniman doprinos sveukupnoj nematerijalnoj kulturnoj baštini.