Ivo Grbić

Konavle kao ruralna sredina koja je uvelike sačuvala svoju folklornu tradiciju i sveukupno tradicijsko nasljeđe inspiracija je mnogim umjetnicima dubrovačkog slikarskog kruga pri tematiziranju folklora u svom stvaralaštvu. Od Bukovčevog pa sve do suvremenog stvaralaštva, bilo da je riječ o profesionalnim ili amaterskim umjetnicima, konavoski motivi uvijek su nalazili svoje mjesto na slikama, crtežima, grafikama likovne baštine juga Hrvatske, a potom i na zidovima galerija, muzeja, kao i na zidovima drugih javnih i privatnih prostora. Jedan od brojnih umjetnika koji je elementima konavoske baštine podario život u vizualnoj kulturi bio je i akademski slikar i grafičar, gospar Ivo Grbić.

Svestran i nadasve produktivan umjetnik rođen je u Dubrovniku na današnji dan, 25. listopada 1931. godine. U Dubrovniku je završio učiteljsku školu te večernju školu crtanja kod Iva Dulčića, a diplomirao je 1956. godine na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i 1958. godine završio slikarsku specijalku. Potom je dvadesetak godina radio kao profesor pri grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, da bi početkom 80-ih godina 20. stoljeća postao slobodnim umjetnikom posvećenim isključivo umjetničkom stvaranju koje je potrajalo sve do kraja njegovog života 2020. godine.

Galerija Ivo Grbić
Ulica od Puča

Cijeli svoj život ostao je trajno vezan za rodni grad, bilo kao sudionik kulturnog i društvenog života Dubrovnika, bilo kao njegov likovni interpretator i dokumentarist čiji se umjetnički interes protezao od slikarstva i grafike do keramike i male plastike te naročito primijenjene grafike. Koliko je cijenjen u Gradu govori i činjenica da je službeni grb Grada Dubrovnika, kao i lik svetoga Vlaha na službenoj zastavi Grada Dubrovnika njegovo djelo, kao i brojna grafička ostvarenja i plakete koje su koristile Dubrovačke ljetne igre, a čije je izvedbe desetljećima redovito i vjerno bilježio: od prostora, scena, portreta sudionika Igara…

Posebno je zanimljiva njegova galerija u sklopu kuće u Ulici od Puča, nedaleko od Straduna koja na vanjskim zidovima prikazuje njegove radove i dokumentaciju stradanja Dubrovnika u Domovinskom ratu, kad je i njegova kuća i galerija sa svim kolekcionarskim i umjetničkim predmetima u potpunosti izgorjela. Grbić je nastavio neumorno raditi dokazujući svoju umjetničku vitalnost, a kako smo već spomenuli, ostavio je svoj trag i u Konavlima.

Konavoski vez
izvor: Ivanović, Marin. 2013. ur. Muhoberac, Mira. Zbornik radova FEB. Folklorni ansambl Linđo. Zagreb.

To se prvenstveno odnosi na radove s folklornim motivima koji tematiziraju narodne plesove poput Potkola, najstarijeg plesa u Konavlima, otvorenog pjevanog kola koje se prvotno izvodilo uz pratnju mješnica. Grbić muzičara s mijehom smješta u središte slike, a oko njega kružno smješta djevojke i mladiće u konavoskoj nošnji dok plešu držeći se za ruke. Kružni oblik u koji je smješten plesni prizor vješto je dizajnersko rješenje u kojem je vizualno stopio sadržaj i oblik plesa. Nadalje, konavoske vezilje neiscrpna su tema koju je Grbić interpretirao na sebi svojstven način.

Grafika Konavoski vez prikazuje udanu ženu u nošnji pri čemu se ističe poprsnica, rukavi i pregača, kao i ubručić na glavi, a jasno su vidljive konavoske verižice, kao i puce pod grlo. Smještena je u središte kadra pri vezenju povećeg komada platna, najvjerojatnije napice, s kojim se na neki način i stopila, dok izraz lica odaje zadovoljstvo žene pri ručnom radu. Iako je prisutna redukcija boja na dvije, odnosno tri osnovne, motiv je i dalje prepoznatljiv, za razliku od slične grafike Konavoka koja prikazuje ženu s leđa u nošnji s košarom na glavi, gdje bismo bez naziva rada konavosku nošnju mogli zamijeniti s bilo kojom sličnom.

Ivo Grbić, Gospa s Djetetom
slika u crkvi sv. Nedjelje, Čilipi

Za kraj treba istaknuti da je Grbić jedan od rijetkih umjetnika koji je folklorno spajao s religioznim temama, kojima je i inače bio sklon, te se tako i u Čilipima u crkvi svete Nedjelje nalazi njegova Gospa s Djetetom u konavoskoj nošnji. Slika je nastala 1986. godine te je svoj stalni smještaj pronašla 90-ih godina 20. stoljeća na bočnom južnom zidu ove grobljanske crkve. Slika je rijedak primjer prikaza Gospe u tradicionalnom ruhu, u konavoskoj košulji s realno prikazanim vezom na prsima i rukavima, pasom i kurđelicom, no bez oglavlja, koji je zamijenjen svetačkim atributom, to jest aureolom. Mlada majka Djevica Marija u rukama drži dijete Isusa koji se igra s njenim pucama pod grlo, zavezanim plavom trakicom u fjoku. Osim konavoske nošnje, i pozadina, ambijent u kojem su likovi smješteni, tipični je konavoski pejzaž obasut čempresima sa svih strana.

Grbić je tako u svojem povećem opusu u kojem se nižu motivi glazbenog života, starog Dubrovnika, mora, religioznim temama, portretima, uključio i folklornu tematiku sebi bliske tradicije te je time postao još jedan umjetnik koji je vještim likovnim oblikovanjem i osobnim stilskim karakteristikama dokumentirao dijelove tradicijske kulture Konavala.