Tunel Konavle

Područje Konavala ima specifičnu geografsku konfiguraciju. Naime, sa sjeveroistočne kopnene strane udolina Konavoskog polja zatvorena je visokim pojasom krša koji se nakon Sniježnice i Mrcinsko-grapskog jarka nastavlja u masiv Orjena. Samo polje najniže je u središnjem dijelu uz jugozapadni rub gdje nadmorska visina iznosi svega 40 m. Dok s jugozapadne, primorske strane Konavosko polje zatvara dolomitsko-vapnenački greben koji se pruža od Cavtata do rta Oštro.

Kroz polje teku tri rijeke, bujične rijeke Konavočica i Kopačica te rijeka Ljuta koja ima stalni tok. Sve rijeke pritječu prema sredini jugozapadnog ruba i tu poniru u niz ponora, a za vrijeme većih kiša danas dodatno prolaze i kroz tunel te završavaju u moru.

Prije nego je prokopan tunel o kojemu danas pišemo, Konavosko polje je u periodu od listopada do travnja više puta plavilo i pretvaralo se u jezero. Zabilježeno je da bi za velikih poplava voda dosegnula prosječnu dubinu od 12 m, no iz zapisa 1901. i 1915. godine saznajemo da se voda podignula do 55 m, a 1889. je iznosila čak 59,38 m i protezala se na području od 12 km2. Za Konavljane koji su u ovom jesenskom periodu uzgajali vinovu lozu, to je često predstavljalo problem jer bi u kišnim razdobljima urodi bili loši, a često su znali i u potpunosti stradati.

Kiša, kiša, kiša i ne možeš, blato već došlo u Mjenićevu zovemo, ali brzo raste. I stari Luko poludio, skače, što ćemo činit i uzeli 2 žetka i goni ih u baštinu. I stavili na ledinu ispred, postavili kamenje i dižu pred blato grožđe. Grožđe su digli i stavili u žetke, ali šutri dan ujutro, nije se više moglo. Naraslo blato i eto.

Baš zbog tih plavljenja, 1958. godine izgrađen je odvodni tunel dug 2 km koji višak vode izbacuje u more, uz plažu Pasjaču. Ideja izgradnje tunela potaknuta je još krajem 19. stoljeća, a započeta 1940., kada ing. Mamatzi radi prvi projekt za odvodnjavanje Konavoskog polja 2 km dugim tunelom kroz greben. Bušenje tunela započeto je već tih godina, no zbog početka rata ubrzo je obustavljeno. U tom periodu izbušeno je prvih 50 m tunela s izlazne strane. Godine 1946. radovi su nastavljeni do 250 m, a naredne godine ponovno obustavljeni.

Nedugo prije početka Drugog svjetskog rata i prvih inicijativa izgradnje tunela, u Konavoskom polju na ledini dužine 1100 m i širine 60 m, 1936. godine je otvoren prvi aerodrom. No, zbog plavljenja polja zimski je promet bio gotovo nemoguć.

Jedan put su bili aerodrom u staroj Jugoslaviji, najprije je bio pod Kjajića kućom pa su onda na Bajevinam bili šedali avioni. Ali to su oni nekakvi dvokrilci bili. Jedne godine je na Duhove u poju bio prolom oblaka i JAT-ov avion osto, zapo u glib i osto u poju. To se tako brzo prikupilo i došla ta voda. Nosi pruće, nosi drveća, a uska rijeka, pa se prelijeva. To bi se onda čekalo da pokupe jazovi.

Zbog ovakvih situacija i nemogućnosti prometovanja aviona, JAT u zajednici s NO. kotara Dubrovnik preuzima inicijativu izgradnje tunela u Konavoskom polju te novi idejni projekt tunela izrađuje ing. Gjurović u Inžinjerskom projektnom zavodu u Zagrebu. Radovi su nastavljeni 1950-ih godina po ovom projektu, a u proljeće 1958. godine su završeni. Tunel se protezao dužinom od 2 km, s ulaznom kotom od 40 m te izlaznom na 12 m nadmorske visine, što je omogućilo blagi pad i konstantno istakanje viška plavljene vode.

Od ukupne dužine tunela samo je oko 200 m s morske strane u vapnencima, dok je ostatak u tipičnim dolomitima. Drugim riječima, prilikom bušenja dolomitske jezgre radnici su naišli na velik broj prirodnih šupljina, točnije kaverni koje su nastale korozivnim djelovanjem vode koja se procjeđuje s površine. One su prouzročile poteškoće radnicima budući da je taj dio bilo potrebno obložiti cementnim oplatama kako se ne bi dogodila daljnja urušavanja. Koliko je bogato ovo područje podzemnim šupljinama govori i činjenica da se jedna desetina ukupne dužine tunela trebala obložiti cementnim oplatama.

Novonastali tunel nije samo služio da se kroz njega odvodi voda, naime tih prvih godina Konavljani su ga koristili i kao prečicu za brži dolazak do mora i danas vrlo popularne plaže Pasjača.

Iako je tunel omogućio da se Konavosko polje može koristiti u poljoprivredne svrhe kroz čitavu godinu, lokalno stanovništvo brzo je uvidjelo da sve ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. …a onda je 50-ih prokopan tunel, ali bolje da nije. Odnese zemlju, nema više rupa đe bi stala riba jer je začepjeno, a u travi riba neće. Ostane mutna voda koja padne na dno i u to dođe trava i nema ribe.