Etnografska zbirka Baltazara Bogišića

Unutar Muzeja i biblioteke Baltazara Bogišića u Cavtatu među bogatom i raznovrsnom kulturno-povijesnom građom nalazi se i mala, ali izuzetno vrijedna zbirka etnografskih predmeta koje je Bogišić sustavno i planski, samostalno ili preko suradnika sakupljao. Kao znanstvenik i pravnik, čiji je interes bio usmjeren na običajno pravo nužno povezano s društvenim životom i odnosima unutar tradicijskih obiteljskih zajednica, Bogišić je proučavao izvorne običaje južnoslavenskog prostora kao i sveukupnost narodnog života. Shodno tome, uočio je da su etnografski predmeti izvrsna materijalna podloga i dragocjeno vrelo informacija društvenog života u nas i šire.

Prema Bogišićevoj arhivskoj i rukopisnoj građi evidentno je da je odabirao predmete kojima se određivao obiteljski i društveni položaj i status pojedinca u određenoj sredini, a u pučkoj je tradiciji prije svega narodna nošnja nositelj i oznaka tog statusa. Tako je i odabir i sakupljanje građe usredotočio ponajviše prema dijelovima i pojedinačnim predmetima tradicijskog odijevanja koji odaju određenu informaciju o osobi koja ih nosi, od statusnih promjena, određenja životne dobi, uloge i značaja životnih ili godišnjih običaja, do lokalne, regionalne, pa i vjerske pripadnosti.


podvezana kapa
Bogišićeva zbirka HAZU

Zbirka je sastavljena od predmeta koji potječu iz šireg dinarskog područja, ali i europskih i sjevernoafričkih država, no najvećim dijelom čine je predmeti iz dubrovačke okolice, od čega je njih osamnaest Iz Konavala. Riječ je starinskim odjevnim i njima pripadajućim ukrasnim predmetima, kao i arhaičnim oglavljima iz sredine 18. i početka 19. stoljeća, a koji su pripadali ženskom ruhu. Predmeti su najvećim dijelom rariteti, poput oglavlja hondelja s bijelom kitom i pripadajuće dvadeset četiri ukrasne igle s glavama od šarenog murano stakla. Takvo oglavlje nosile su isključivo udane žene i to do kraja 19. stoljeća, a danas bilježimo tek četiri sačuvana primjerka u više muzeja.

Nadalje, hondelj sa šarenom kitom, odnosno oglavlje neudane starije djevojke ili djevojke s izvanbračnim djetetom koje se nosilo do sredine 18. stoljeća ima unikatnu vrijednost. To je jedini zasad poznati sačuvani primjerak o kojemu je čak i sjećanje o nj. upotrebi iščeznulo. Zahvaljujući Bogišićevim zapisima poznata je i funkcija, svrha i vremensko određenje takvog oglavlja, a u svom Zborniku sadašnjih pravnih običaja u Južnih Slavena zapisao je: Djevojka koja se s kim zaboravila, sada smije nositi djevojačko ruho, ali prije nije smjela, nego je na glavi morala nositi hondelj, kao i udate žene, i pak bez igala koje rese hondelj i mjesto bijele kite, koja je na hondelju udate žene, nosila je šarenu. Unikatnu vrijednost kao jedini sačuvani primjerak ima i takozvana podvezana kapa, simbol vjerene djevojke, a koja se nosila do kraja 19. stoljeća.

hondelj s kitom od crveno-žute svile
Bogišićeva zbirka HAZU

Nakon što bi djevojka primila malo obilježje, svoju kapu kartaču bi već sutradan pobradila ubručićem od bijelog tkanja s istkanim crnim prugama na užim stranicama. Od ostalih oglavlja i njihovih dijelova u zbirci se nalazi i fragment korotne pokrivače, takozvane objelice koja se polagala na hondelj, zatim djevojačka crvenkapa odnosno zlatača koja se nosila uz svečano blagdansko ruho te korunica, metalna ukosnica na kojoj je pričvršćeno osušeno cvijeće, a koja je služila kao ukras za glavu nevjeste na dan vjenčanja.

Žensko oglavlje je, za razliku od ujednačenog muškog, nositelj informacija i najočitiji pokazatelj društvenog statusa žena koji je u tradicijskim seoskim sredinama najčešće određen njenim položajem u obitelji. Predmeti kao takvi direktno su povezani s društvenim pitanjima koje je Bogišić istraživao u okviru obiteljskog i zadružnog prava te je sasvim logično da su našli svoje mjesto u njegovoj zbirci. Od ostalih predmeta koje je Bogišić prikupio prisutna je britva sa sindžirom koje su također nosile vjerene djevojke nakon primanja malog obilježlja te čermica, svečani ženski prsluk bogato ukrašen pozlaćenom srmom.

Hondelj s kitom od crveno-žute svile
Bogišićeva zbirka HAZU

Zbirka je nakon Bogišićeve smrti upotpunjena iznimno vrijednim primjercima poprsnica i rukava sa ženskog ruha izrađenim u tehnici takozvanog mrkog veza. Među njima ističu se primjerci objelice, poprsnice koja se prišivala na košulju uz blagdansko ruho za vrijeme žalovanja, zatim žutnice namijenjene svečanom ruhu udanih žena te zlatnice, nevjestine poprsnice na košulji svadbenog ruha na dan vjenčanja. Ove vrijedne primjerke konavoskog veza je, uz ostale tekstilne predmete, svoje ručne radove i obiteljsku korespondenciju, Bogišićevu muzeju poklonila Pavlina Bogdan Bijelić upotpunjavajući njegovu zbirku raritetnim predmetima koji po svojoj kulturnoj i znanstvenoj vrijednosti ulaze u domenu Bogišićeva znanja, znanstvenog interesa i cilja pri prikupljanju.