O keramičkim nalazima s arheološkog lokaliteta Rat

Ručka patere

Keramički materijal spada u najbrojnije nalaze prikupljene prilikom arheoloških istraživanja na arheološkom lokalitetu Rat u Cavtatu. Nekoliko tisuća keramičkih ulomaka izdvojeno je prilikom istraživanja koja su se provodila od 2014. do 2017. godine na relativno maloj površini od 150 m2. Ti keramički nalazi, iako poprilično fragmentirani, od iznimnog su značenja za interpretaciju i dataciju lokaliteta. Ukazuju na društveno-ekonomske pozicije samog Epidaura, upućuju na njegove trgovačke veze, ali govore i o svakodnevnim potrebama stanovništva, o njihovim prehrambenim i duhovnim običajima.

Trgovačke lađe koje su bile tovarene keramičkim proizvodima uplovljavale su i u epidauritansku luku, a potvrdu za takve aktivnosti i danas možemo naći u dubinama cavtatskog akvatorija. Nekoliko je antičkih brodova zaustavljeno u namjeri da svoj teret prevezu do krajnjih korisnika. Brojne italske i sjevernoafričke amfore i dolije – iznimno velike keramičke posude – danas su tek ronilačka atrakcija.

Prilikom arheoloških istraživanja na lokalitetu Rat pronađen je i veliki broj ulomaka raznih tipova amfora čije porijeklo možemo tražiti duž čitavog Mediterana. Služile su za transport vina, maslinovog ulja, maslina, raznog suhog voća, kao i garuma – ribljeg umaka koji se koristio kao začin i dodatak jelima.

Ulomci šalice tipa Sarius

Osim amfora koje su bile tek ambalaža navedenim proizvodima, nalazimo i veće količine fine keramike. Prvenstveno je riječ o tzv. terra sigillati, luksuznoj stolnoj keramici, prvo italskih, a zatim galskih, germanskih i istočnjačkih radionica, izrađenoj od kvalitetne gline s crvenim premazom. Sam naziv te keramike, terra sigillata, potječe iz 18. stoljeća, i to za keramiku s figuralnim prikazima, pronađenoj na jednom lokalitetu nedaleko Arezza, dok antički pisci koriste naziv vasa rubra, zbog karakteristične crvene boje, ili vasa arretina, prema najvećem centru proizvodnje, Arezzu.

Razlikujemo posude dekorirane reljefnim prikazima i one glatke, bez ukrasa.

Na arheološkom lokalitetu Rat nalazimo gotovo sve tipove tog posuđa, od tanjura, zdjela, šalica do raznih vrsta pladnjeva. Izdvojit ćemo ulomke sarius šalice, koja se koristila za konzumaciju vina. Pronađen je tek ulomak ručke i mali fragment donjeg dijela tijela šalice, ali dovoljno da detektiramo kako je riječ o tipu dvodijelnih posuda polukružnog oblika, stegnutih po sredini. Donji dio ovih šalica izrađivan je u kalupu, uglavnom je reljefno dekoriran i specifičnost je sjevernoitalskih keramičarskih radionica. Premda su mnoge nepotpisane, jedan broj ovih šalica na sebi nosi pečat s imenom majstora koji ju je izradio. Po jednom majstoru, L. Sarius Surusu, ovaj tip posuda je i dobio ime. Proizvodile su se od zadnje četvrtine 1. st. pr. Kr. do polovice 1. st., a moglo ih se naći još do kraja 1. stoljeća.

Među ulomcima fine keramike na lokalitetu nalazimo posude raznih provenijencija, italskih i galskih radionica, ali i istočnjačkih, maloazijskih.

Ulomci keramičkih posuda s lokaliteta Rat

Osim terre sigillate nekoliko je fragmenata posuda keramike tankih stijenki. Riječ je o posudama, uglavnom zdjelicama i čašama, rađenim u kalupu, a karakteristika im je izrazita tankoća stijenki, debljine ljuske jajeta, dekorirane barbotinskim ukrasom ili su glatke i uglačane. Veliki broj ulomaka fine keramike pripada importu iz sjevernoafričkih radionica, ali među keramičkim nalazima ističe se gotovo filigranski oblikovana ručka posude ukrašena ovnovom glavom.

Riječ je o ručki patere, niske i široko otvorene plitke posude korištene najčešće u ritualne svrhe. Patere su često reljefno ukrašene, a ručke su dekorirane zoomorfnim ili antropomorfnim motivima. Ovako ukrašene patere obično su korištene u obredne svrhe kod prinošenja žrtava (libacija, lijevanje krvi, vina…), ali i u ritualnom pranju ruku prije obroka (ablucija). Izrađivane su kroz cijelo rimsko razdoblje od srebra, bronce, stakla ili keramike.

Na arheološkom lokalitetu Rat pronađen je i veliki broj ulomaka tzv. grube ili kuhinjske keramike: lonaca, zdjela, kaserola, poklopaca, mortarija; kao i one građevinske: raznih cigli, tegula i imbrexa, ali ostavimo to za neku drugu priliku.

Nažalost, malo je tragova koji bi nam rasvijetlili način na koji je keramičarska proizvodnja i trgovina u rimsko doba bila organizirana, pa većinu zaključaka izvlačimo iz samih keramičkih ulomaka, ali ono što se nameće, slika je globaliziranog svijeta visoko profilirane estetike življenja.