Kolektivna inteligencija – mravi

U prostranstvima konavoskih dolina, planina, šuma i livada žive životinjice koje u toplijim danima godine marljivo rade obogaćujući tlo i svoju radnu zajednicu. No, često te male marljive životinjice u potrazi za hranom zalutaju u domove ljudi izazivajući trajnu iritaciju jer kad jednom pronađu put do hrane, rijetko odustaju od njega bez obzira na prepreke.

Mravi (Formicidae) su porodica kukaca iz reda opnokrilaca (Hymenoptera). Ovisno o vrsti, dimenzije im variraju od 2 mm do 2 cm. Mogu biti smeđi, crni i crveni, s krilima ili bez. Životni vijek također im varira od vrste do vrste. Neki žive svega 40-ak dana, dok kraljice određenih vrsta mogu preživjeti i do 15 godina. No, zajedničko im je da imaju 6 nogu, glavu s ticalima i kliještima, trup i metasomu, tj. otrovnu vrećicu koja može završavati sa žalcem za samoobranu ili obranu teritorija.

Žive u gnijezdima, tzv. mravinjacima, a organizirani su u kolektiv u kojemu svatko ima svoju ulogu, slično poput pčela o kojima smo već pisali. U mravinjaku glavnu riječ ima kraljica ili ženka mrava koja svoj odrasli život započinje s krilima no nakon oplodnje ih odbacuje i traži gnijezdo za ispuštanje jajašaca. Ovisno o vrsti mravlje kolonije, mogu biti monogine, tj. s jednom kraljicom ili poligine, s više kraljica. Oko kraljice marljivo rade radnici, spolno nerazvijene ženke bez krila koje prikupljaju hranu, brinu o ličinkama te o čistoći i organizaciji gnijezda. Ovdje vrijedi isto ono pravilo kao i kod pčela jer je dokazano da ličinke kraljice dobivaju više hrane od ličinki radnika dok odrastaju. Vojnici su također sterilne ženke, no one imaju nešto robusniju građu i veću glavu od radnika. Njihova je zadaća obrana kolonije, ali i infiltracija drugih kolonija, budući da se mravi međusobno prepoznaju mirisom, a prema drugim kolonijama se odnose neprijateljski. Završno su mužjaci ili mali mravi s krilima koji lete iz kolonije kako bi se u ljetnim noćima parili s kraljicom, a nedugo nakon toga ugibaju.

Mravi žive u kolonijama koje mogu brojati i do nekoliko milijuna jedinki. Ipak, gotovo je nemoguće reći prosječnu brojku mravinje kolonije bez obzira na vrstu. Do 2000. godine najvećom mravljom kolonijom smatrana je kolonija uz obalu Ishikari podprefekture na Hokkaidu u Japanu, a pretpostavljena brojka joj je iznosila 306 miliona radnika. Jedna slična superkolonija pronađena je u Melbournu u Australiji 2004. godine, a protezala se na području od 100 km dužine, tako da ni ne čudi teorija da se čitavom jadranskom obalom proteže jedna kolonija mrava.

Ako malo bolje promatramo mrave, oni su u konstantnom kretanju i radu. Zanimljivo je da mravi dnevno 90 do 250 puta naprave kratku pauzu u trajanju od 1 do 6 minuta, što su ujedno i njihove faze spavanja. Osim tih dnevnih kratkih perioda drijemanja, mravi miruju zimi. Većina mravljih vrsta ujesen unese u organizam velike količine hrane, tako da zimi u potpunosti miruju u toplom mravinjaku.  

Postoji više od 10 000 vrsta mravi u svijetu, a u Konavlima ih je do sada zabilježeno 50, što svakako nije konačan broj jer su istraživanja o mravima još uvijek u tijeku. Jedna od njih je vrsta mrava sijača iz roda Messor koja je karakteristična po mravinjacima u obliku zemljanih humaka prekrivenim travom. Većina vrsta mrava je svejed, premda su mnogi biljojedi. Hrane se svim i svačim, pa čak i živim dudovim svilcima što uzgajateljima stvara problem.

U Konavlima uz mrave žive i termiti, koje mi najčešće smatramo bijelim mravima iako zapravo nisu u bliskom srodstvu s mravima. Oni su opasniji za čovjeka od mrava jer se hrane drvom, a tradicijsku kuću mogu doslovno isprazniti. U prirodi nagrizaju živa stabla, gomolje, žitarice, šećernu trsku, stabljike pamuka, kave itd. Termiti su mali kukci tijela bez pigmenta sa slabo razvijenim očima te dok progrizaju drvo gotovo nikad ne probiju površinski dio drveta jer je djelovanje svjetla na njih pogubno. S mravima su slični u tome što su zadružne životinje s dobro određenom društvenom podjelom unutar kasti.

Mrav koji na svom putu otkrije izvor hrane počne ispuštati feromonski trag koji automatski privlači druge mrave. Njihova suradnja i timski rad rezultira inteligencijom cijelog kolektiva kod kojeg je vidljivo da mravi uče, odnosno ne ponavljaju često svoje greške.

Na primjeru vječite konavoske borbe mrava i vlasnika bubica, mravi su uvijek korak ispred. Kako se prostor gdje se uzgajaju svilci ne smije tretirati insekticidima, tako se mrave pokušava odagnati raznim prirodnim sredstvima, na primjer solju, pepelom ili pak cimetom koji su se pokazali učinkoviti u povrtnjacima. Međutim, zov bubica je toliko jak da mravi nadilaze sami sebe. Primjerice, jedan dan smo bubice probali zaštititi solju koju smo stavili oko jesa. Bilo je neuspješno jer su je mravi samo razmaknuli i napravili si put do hrane. Drugi dan smo pak stavili samoljepljivu traku koja bi inače bila dovoljna prepreka, no mravi su iskoristili razmaknutu sol od prijašnjeg dana i njome napravili most preko trake za prijelaz i dolazak do hrane.

Iako u kući mravi znaju biti živa napast, u prirodi su jako korisni. Oni utječu na kemijska svojstva tla, razlažu biootpad i obogaćuju tlo hranjivim tvarima, pogotovo na dijelu gdje im se nalaze gnijezda. Hrane se ostatcima uginulih životinja i drugim organskim ostacima te time smanjuju količinu otpada u tlu. Čak je dokazano da biljke koje rastu uz dijelove zemlje na kojima se nalazi više mrava brže rastu i imaju veće prinose.

U starije vrijeme, dok su ljudi živjeli s prirodom, mravi su ukazivali na stanje na terenu. Kad bi se odlučilo negdje podići kuću, godinu prije bi se položilo komad drvene daske na tlo i poklopilo kamenom. Ako bi pod daskom nakon godinu dana bilo mrava i drugih životinjica, teren se smatrao pogodnim za život.