Bukovac i englesko “tržište”

Vlaho Bukovac: Bijela ropkinja
KB-1035

Bukovac je za vrijeme svog šesnaestogodišnjeg boravka u Parizu u više navrata mijenjao svoj životni, pa tako i radni prostor. Seleći se iz kvarta u kvart, svoj prvi pravi atelijerski prostor imao je na Mountrougeu, gdje je kod prijatelja Monniera, koji je bio arhitekt, proveo pet godina. No, nakon što se Bukovac krajem 1885. godine vratio u Pariz nakon dužeg izbivanja i putovanja po Dalmaciji, zatekla ga je Monnierova iznenadna smrt. Odluka da se preseli bliže Montmartreu, živom umjetničkom kvartu, u Rue de Lavale, kraj Pigalla, pokazala se kao dobra. Tamo će njegov rad vrlo brzo uočiti engleski trgovci umjetninama, braća Vicars, koji su u Londonu imali izložbeni i prodajni salon umjetničkih djela. Nalazio se na Eagle Placeu kraj Piccadilly Circusa. Počela je petogodišnja suradnja koja je za Bukovca rezultirala znatnim povećanjem budžeta, ali u kojoj su sigurno više profitirali sami trgovci. O tom razdoblju Vlaho Bukovac će u autobiografiji zapisati:

Vicars Brothers, tako se zvala braća trgovci, za četverostruko su prodavali u Londonu moje radnje, što sam se kasnije na svoje oči uvjerio. Oni me pozvaše da vidim London i njihovu kuću. Otputovah tamo, da vidim čudovište o kome su mi svi govorili. I u istinu, blizu ‘Picadilly circus’ imali su veliki dućan, a pod zemljom elektrikom rasvjetljeni Salon. U njemu bila je jedna velika slika, moja ‘Bijela ropkinja’. ‘The white slave’. Ulazna cijena bila je 1 shilling. Iz početka dolazilo im je i do 200 posjetitelja na dan, a kad sam ja bio, za dva puna sata ušlo je 30 osoba. Ovo je bila treća godina, što sam im prodavao slike.

Posjetnica Edwarda Hazella Vicarsa

Bila je praksa da Bukovčeve slike, bilo one već izlagane na Salonu ili posebno naručene za englesko tržište, Vicars Brothers predstave u svom izložbenom prostoru u Londonu, pa čak i u drugim gradovima kao što su Birmingham, Liverpool, York, a na kraju i prodaju. Iako ne pretjerano zadovoljan činjenicom da trgovci na njemu višestruko zarađuju, a ni temama koje su mu bile nametnute prema ukusu engleske publike, Bukovac je zaradio dovoljno da je mogao sagraditi vlastiti atelje, i to na Montmartreu.

Kao kontrapunkt tim velikim dopadljivim kompozicijama, za svoju dušu slikar će u Fontainebleauu izrađivati mala remek-djela pejzažnog slikarstva. Prepoznavši Bukovca kao izuzetnog portretnog slikara, braća Vicars ponudit će mu da dođe u Englesku portretirati visoko društvo. Upravo će Vicarsova narudžba portreta Samsona Foxa potaknuti dugogodišnje prijateljstvo Bukovca i bogatog industrijalca, kao i Vlahove višekratne posjete Engleskoj.

Pismo E. H. Vicarsa Vlahu Bukovcu, 1887.
KB-218

Fox me pozvao u goste, a Vicars me dočekao na stanici željeznice Charing Cross a odatle smo odjurili u Harrogate blizu Leeds, gdje su tvornice najljepših noževa i nožica na svijetu. Tamo nas dočekaše uprav kraljevski. Nikad takovo bogatstvo vidio nijesam. Ondje je bio vječni blagdan, a sve što si zaželio, bilo ti na dohvat ruke. I kraljević bi se zadovoljio s mojom sobom. – piše Bukovac.

Kako saznajemo, Samson Fox se s umjetničkim radom Vlaha Bukovca upoznao još prije nego s umjetnikom samim. Fox je još 1882. godine na pariškom Salonu zamijetio sliku Velika Iza i htio ju je otkupiti za svoju kolekciju, ali nije uspio. Zato 1887. godine neće propustiti kupiti Putifarovu ženu koju su Vicars Brothers bili izložili u Yorku. Opet preko Vicarsa, 1888. godine Fox će naručiti i sliku Isus, prijatelj malenih, koja je iste godine na Salonu bila i odlikovana.

Vlaho Bukovac: Portret Laure Le Doux, Liverpool, 1892.
preuzeto: Vera Kružić Uchytil. 2005. Vlaho Bukovac – Život i djelo 1855. – 1922. NZG.

Samson Fox u svojoj kolekciji imat će veliki broj slika Vlaha Bukovca, među kojima i obiteljskih portreta, a udaja Foxove kćeri Clare Louise za Bernala Bagshawea dovest će slikara 1890. godine ponovo u Harrogate, kako bi je portretirao u vjenčanoj haljini.

Obitelj Fox povezat će Bukovca i sa Samsonovim poslovnim partnerom i dobrim prijateljem Richardom Le Douxom. Naime, njegova supruga Laura Le Doux posjedovala je dvije Bukovčeve slike još 1888. godine, ali kad je u proljeće 1891. godine posjetila svoju najbolju prijateljicu Claru Louisu i vidjela njen portret koji je naslikao Bukovac, poželjela je da i nju portretira. Clara će obavijestiti slikara, a neposredno za njom pismo će mu uputiti i Vicarsi. Uslijedit će dugogodišnje prijateljstvo s obitelji Le Doux kao i niz iznimnih portreta.

Reklamni letak za sliku Putifarova žena
KB-215

Budući da je Bukovčeva popularnost među engleskim naručiteljima bivala sve veća, nepovoljan aranžman koji je prije par godina bio potpisao s Vicarsima više mu nije odgovarao. O prekidu ugovora i pravnim konzekvencama savjetovao se s Baltazarom Bogišićem.

Bukovac je Englesku redovito posjećivao sve do 1912. godine.