Glazbeni rječnik

Svirač na mijehu, Mijo Novak
fotograf: Tošo Dabac
, 1951.

Konavle su, kako u mnogim baštinskim temama tako i u glazbi, mjesto ispreplitanja dinarske i dalmatinske provenijencije. Oni stariji, odnosno arhaični oblici muziciranja, nastali su pod dinarskim utjecajem, među kojima je i guslanje, o kojem je već pisano na blogu.

S obzirom na to da nam je, između ostalog, upravo ta isprepletenost dalmatinskog i dinarskog dala mnoge baštinske jedinstvenosti, odlučili smo se zaviriti i u ovaj segment konavoskog. Istražujući glazbeno nazivlje u pjevanju, zaključujemo da je najpoznatije pjevanje ugrlo, uglas, istresice, na istresice ili istresalice. Riječ je o dinarskom tipu pjevanja, u struci poznatije kao putničko pjevanje. Kao što i sam naziv otkriva, riječ je o pjesmama koje su se izvodile tijekom putovanja, hodajući ili jašući na konju ili magarcu, a istresalicama se nazivaju i one pjesme koje su se izvodile na svečanostima. S obzirom na to da vam ovim putem ne možemo zapjevati, pojasnit ćemo kako je riječ o pjesmama jednostavnih uzvika koje uglavnom započinju uzvikom o, o, oj, a završavaju s o, ho, hoj! Zbog navedenog ovo se pjevanje naziva i ojkanje, vojkanje, treskanje, potresanje, grohotanje, pa čak i zavijanje. Osim zavijanja, za ne baš stručno pjevanje, u Konavlima, ali i šire, pronalazimo cijeli niz životinjskog glasanja, poput revanja, zauvijevanja, krivljenja i drugih.

mijeh
ZMK-578

Pjevanje na istresice uglavnom se izvodi bez glazbene pratnje, ali Konavljani su pjevali, a često i balali uz glazbeni instrument. Na ispaši, kao i prilikom dječje igre i plesa, svirala bi se usna harmonika, u Konavlima nazivana i mala muzika, ali poznatiji instrumenti svakako su lijerica i brač. Nije nepoznata ni harmonika, koja, kao i lijerica podrijetlo vuče iz grčkog jezika, lijerica od grč. lýra, a harmonika od grč. harmoníaharmonikós, što znači skladan. Riječ brač potječe iz talijanskog braccio. Prije lijerice, više se plesalo uz mijeh, odnosno mješnice ili mišnice, riječi praslavenskog i staroslavenskog podrijetla: měxъ. Mijeh se, prema kazivačima, uglavnom nazivao mije, a ako je manji, mječić, što nas i ne čudi s obzirom na konavosko gubljenje, to jest neizgovaranje fonema h.

Za razliku od navedenih, uz svrdonicu, jednocjevnu frulu nikada se ne pleše, a ona, kao i mijeh, porijeklo vuče iz prasl. (*svьrdlo). Sviralu, odnosno svrdovnicu smatramo konavoskim narodnim glazbalom, upravo zbog materijala od kojega je građena. Ona može biti drvena, ali samo u Konavlima su je pravili od od krilne i nožne kosti orla, ptice koje više u Konavlima nema, pa nema ni novih svrdonica. Lijepom vanjskom izgledu doprinosi i žućkasto-bijela boja koja pruža dojam da je svirala izrađena od slonove kosti, duljina uzdužne cijevi iznosi oko 30 cm, a na njoj je razmješteno šest otvora, to jest rupica. Miho Demović, vrsni poznavatelj folklorne glazbe, pogotovo ovoga područja, opisujući svrdonicu naglašava sljedeće: Proizvedeni zvuk je čist, mekan i čudovišno plemenit.

svrdonica

Iako je o njima već pisano, spomenut ćemo samo da riječ gusle dolaze od riječi guditi praslavenskog podrijetla *gǫdĕti-. Još jedan puhački instrument su diple, nastale od novogrčkog dípla ≃ grč. diploós. Osim navedenih, u Konavlima je popularna i tambura, a riječ dolazi od turskog tanbura, što je preko arapskog uneseno iz perzijskog jezika, u značenju janjeći rep. Kada smo već pri tamburi, spomenut ćemo lascivno značenje tamburanja, koji, osim sviranja tambure može značiti i varati ženu, pa pripazite kada govorite tamburate li po selu.

Vulgarno značenje za spolno općenje nosi i glazbeni pojam guditi, a prema starim konavoskim zapisima zaključujemo da se rijetko kad govorilo o sviranju, češće je riječ o udaranju, govorimo li o žičanim instrumentima. Za sviranje puhačkih instrumenata ili po konavoski, kada puhaju, koristio se glagol sviriti.

Muzika je u Konavlima donedavno bila mužika, kao što je i svirač bio mužikijer, što ćemo danas rijetko kad imati prilike čuti. Malo tko danas zna muzicirati spomenutim instrumentima, popularnija je gìtara i hàrmonika, pomaknutog naglaska po konavoski. Kada netko pokušava udarati ili sviriti – pa mu ne ide – Konavljani će reći da lombra i lombrnja, to jest proizvodi buku, kao i da tandrče, što osim loše svirke može značiti i da priča gluposti, odnosno lupeta.

Lijepo je zamisliti pjevna Konavoska brda kojima odzvanjaju radne pjesme, odnosno čobanske, pastirske, žetvelačke pjesme prilikom rada i ispaše. Lijepo je zamisliti i kako bi zvučao taj čudovišno plemenit zvuk svrdonice, napravljen od čudovišno plemenite ptice, koje više nema, baš kao ni mužikijera i mužike.