Procesija na Korosante u Čilipima

Svečane vjerske procesije uobičajene su pobožnosti Katoličke Crkve propisane za određene blagdane, svetkovine i spomendane, a jedna od najznačajnijih je svakako tijelovska procesija čiji počeci sežu u 13. stoljeće. Tijelovo ili Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, to jest u Konavlima Korosante, prema talijanskom izrazu Corpo Santo – Sveto Tijelo, slavi se devet tjedana nakon Uskrsa, uvijek četvrtkom. Blagdan je to kojim Crkva obilježava Kristovo ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak kao iznimno bitnog sakramenta i središnjeg obreda tijekom misnog slavlja u kojem se događa misterij pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu te kad vjernici primaju samog Krista u posvećenoj hostiji. S obzirom na to da se hostije prave od brašna, kao i kruh, u Konavlima se do početka 20. stoljeća za Tijelovo koristio i naziv Brašančevo, a sama hostija kao simbol Tijela Kristova bila je i jest glavno obilježje i temeljni sakralni predmet blagdana i procesije.

Tijelovske procesije redovno su iznimno svečane te im naročito u gradovima prisustvuje velik broj crkvenih dužnosnika i službenika, kao i vjernika, dok su one na selu nešto skromnijeg izdanja, ovisno o veličini parokije, ali uvijek dostojanstvene i dolične te u kojima crkveno-pučka baština dolazi do izražaja. U Konavlima se po veličini procesije ističu cavtatska, grudska i čilipska te su se kružno kretale ulicama samoga mjesta. Čilipska procesija se, za razliku od druge dvije, nakon izgradnje magistrale održavala oko matične crkve svetog Nikole, a zadnjih nekoliko godina do magistrale, te se kretala uz njen nogostup, a ranije je procesija išla vanka skroz dolje pored Boškovića, ispod sadašnje magistrale do sadašnje škole, dolje je bio križ, onaj što je sad gore precrkvom i onda onijem putem kraj Bajeva đardina se izlazilo gore.

Župa svetog Nikole u Čilipima obuhvaća sela Čilipi, Močići, Komaji s južne strane Konavoskog polja te naselja Gabrile i Uskoplje sa sjeverne strane, kao i dio Zvekovice. Svako selo, a među njima i čilipski zaseoci, ima svoju seosku crkvicu i titulara, a time i svoje bratstvo. Starješine svih bratstava sudjeluju u tijelovskoj procesiji s unaprijed određenim ulogama. Na čelu procesije prvo ide raspeće Kristovo, veliki križ s figurom raspetog Krista kojeg nosi član pastoralnog vijeća matične crkve, prate ga braćinski barjaci s križem koje nose starješine, a vjernici sa svećenikom ih slijede, odnosno idu za križem. Svako bratstvo ima svoj križ i navezenu bandjernu na križu ili kupovnu, a redovno su pravokutnog oblika, širih ili užih dimenzija, s ravnim ili cik-cak dnom. 

Sve bandijere krasi bogato izvezen konavoski vez po rubovima tkanine koja je opet žutim opletom omeđena s pripadajućim dvjema ili više kita. Unutrašnji prostor bandijere rezerviran je za isticanje križa, naziva bratstva, naziva ili slike titulara bratovštine ili nekih detalja poput kaleža, po odabiru i vještini vezilje. Barjake prate muškarci, a slijede ih djeca, ponajviše djevojčice koje, kako nekad tako i danas, oblače konavosku nošnju i ponosno koračaju među mnoštvom obasipljući put cvijećem. Noseći u rukama zelenilom i ukrasnim trakama okićene kopice, nekoć napunjene laticama žukve, vrijesa, poljskog cvijeća, a danas najčešće laticama ruža, pripremale su put Presvetom oltarskom sakramentu.

Naime, iza njih korača svećenik noseći Presveti oltarski sakrament u monstranci ili pokaznici, to jest posvećenu hostiju kao glavni simbol Tijelova, a nad njim u rukama muškaraca rastrt je bijeli svečani baldahin ili nebo. Na samom kraju procesije su žene, a svekoliki puk pjeva, moli i klanja se. Procesija se tijekom ophoda zaustavlja na unaprijed određene četiri postaje, koje predstavljaju četiri strane svijeta, radi čitanja evanđelja, molitava i blagoslova, a nakon mise i procesije koja bi okupila mnogobrojne vjernike iz cijele župe obavezno se družilo, zagledalo i šetalo put Levate.


Fotografije su preuzete s web-stranice Župe Čilipi: http://www.sveti-nikola-cilipi.hr/