Gostanka

O kadulji (Salvia officinalis), ljekovitoj biljci Mediterana, već se poprilično zna. Koristi se naveliko u kuhanju, liječenju, kozmetici, kao i u pripravcima konavoskih pelinkovaca. Ona Konavljanima nije poznata ni kao žalfija, ni kadulja, ni salvija, već pod nazivom pelin. Ljubičasta cvijeta, baršunastog nasuprotnog i ovalnog lišća, nije ni nalik pelinu kojeg poznaju svi ostali. Taj pravi pelin (Artemisia absinthium), žutih cvjetova i nazubljenih listića, u Konavlima se naziva grki pelin i ne koristi se toliko često koliko kadulja.

Njime se liječe teže probavne tegobe, pa tako pelin spada u onu kategoriju s dubačcem i kičicom te zajedno ostaju kao pomagačice, zlu ne trebalo. S kaduljom smo opušteniji, premda se smatra najsnažnijim antibiotikom, od nje se rado pije čaj, rade začini, sok i alkoholna pića. Konavoski pelinkovac, koji se pravi gotovo u svakoj kući, u Konavlima nije od pelina već od kaduljinog cvijeta koji se s cukrom pokiša u rakiji i ostavi 40 dana na suncu.

Zajednički grm
kadulja s jedne, a gostanka s druge strane

Sve veća popularnost kadulje potaknula je mnoge na odlaske u prirodu i skupljanje cvijeća i listova. A odlaskom u prirodu otvori se cijela paleta sličnih biljaka koje isprva izgledaju kao ona koju tražimo. Tako se sveukupni alat determinacije što očima, dodirom, njuhom i na kraju okusom stavi u pogon da bismo bili sigurni. Na kraju se uvjerimo da se broj jako sličnih biljaka smanjuje čestim odlascima u prirodu i da sve sjeda na svoje gotovo samo od sebe.

Spominjanje pelina i kadulje te njihove zamjene u Konavlima prilika je za predstaviti još jednu ljepoticu našeg kamenjara. Upravo u ovo doba godine počinje cvjetati po primorju, a u izobilju je ima i na padinama Srđa. Cvjeta žutim cvjetovima boje pravog pelina, a lišće joj je gotovo identično kaduljinom lišću. Riječ je, vjerovali ili ne, opet o pelinu, ovog puta velikom pelinu ili gostanki (Phlomis fruticosa). Dok je pravi pelin iz porodice glavočika (Asteraceae), gostanka i kadulja su iz porodice usnača (Lamiaceae). Veliki pelin ili gostanka omiljen je uzgajivačima cvjetnih vrtnih vrsta. Lako se širi sjemenom, pa se nerijetko presađuje u okućnice, gdje se brzo širi. Kao vrtna, ukrasna vrsta, poznat je diljem Europe, a u Engleskoj joj je Kraljevsko hortikulturno društvo dodijelilo specijalnu nagradu.

Inače, gostanka ili veliki pelin potječe s područja Turske i Sirije, a udomaćena je na istočnom Mediteranu. U Hrvatskoj je nalazimo po otocima i uz istočnu obalu, premda se vodi kao ugrožena vrsta najviše zbog nestajanja terena na kojemu raste. U njenom staništu naći će se druge mediteranske vrste, kadulje, dubrovačke zečine i drugog bilja vrelog kamenjara.

Veliki pelin raste kao grm, što potvrđuje i drugi dio latinskog imena fruticosa. Listovi su ovalni, nasuprotni, hrapavi, a na rubovima blago valoviti. Prekriveni su dlačicama, s naličja su tamno zeleni, a s lica je svijetle boje. Zapravo izgledaju kao listovi kadulje koja raste na vodenijem staništu. U početku vegetacije, dok se ne pojavi stabljika, mnogi će posegnuti za ovim lišćem, misleći da je kaduljino. Tek će miris dati konačnu determinaciju.

Stabljika gostanke je visoka, uspravna i prekrivena dlačicama.  Iz nje rastu cvjetne stapke koje se još pojavljuju i u pazušcima listova. Cvjetovi su veliki, žuti, dvousnati, a cvatu od svibnja do kraja srpnja. Skupljeno ih je po dvadesetak u oblike pršljena. Gostanke, koje se uzgajaju u vrtovima, šišaju se nakon cvatnje, pa do kraja sezone uspiju još jedanput procvjetati.

Njena staništa u ovo doba godine podsjećaju na kultivirane nasade ukrasnog bilja. U velikim je grmovima u kamenjaru ukras koji plijeni neobičnom ljepotom. Od obične kadulje znatno je veća, a neki grmovi dosegnu i 1,5 m visine. Tada više gotovo da nema sličnosti s kaduljom, ali u samom početku vegetacije mnogi uberu list da bi njuhom determinirali radi li se o pravoj kadulji ili gostanki.

Gostanka, osim što krasi naše padine, za ljudsku korist nema nikakav zabilježen značaj. Ni u Konavlima nismo zabilježili da je itko koristio ovu biljku za neku svrhu. Tu i tamo neka bi je domaćica prebacila u svoj vrt da joj skuplja kukce i hrani oči.