Kenova ili talijanizam naš svagdašnji

Kušin, tal. cuscino
ZMK-379

U dosadašnjem ciklusu konavoskoga govora na blogu opisani su mnogi dijelovi konavoskoga rječnika, od poljoprivrednih alata i naziva za vremenske nepogode, do općenito turcizama i galicizama, riječi iz turskog i francuskog jezika koje su postale dijelom konavoskoga leksika. Pa, kada smo već zaronili u konavoski rječnik, nije nikakav red i način da preskočimo talijanizme. Oni su svakako najbrojniji od svih posuđenica, a zašto je to tako, odgovorit će nam učiteljica života – povijest.

Ipak, za početak ćemo napomenuti da, kada govorimo o utjecajima talijanskog jezika, podrazumijeva se utjecaj talijanskih idioma prije 16. stoljeća, a utjecaj talijanskog jezika u današnjem smislu tek nakon 16. stoljeća, nakon njegove standardizacije. Određeni je broj talijanizama u dubrovačkom, pa tako i u konavoskom govoru prihvaćen iz dalmatoromanskoga supstrata, to jest iz raguzejskoga idioma. Zbog veza s Apeninskim poluotokom znatan je i utjecaj toskanskoga dijalekta, odnosno kasnije normiranoga talijanskog jezika. Ono što iznenađuje jest činjenica da je mletačkih posuđenica neusporedivo manje nego u krajevima koji su bili pod mletačkom vlašću, unatoč intenzivnim dubrovačkim vezama s Mlecima.

Nadalje, većina romanizama ušla je u leksik konavoskoga govora posredno, utjecajem Dubrovnika koji je romanizme primio u direktnoj interferenciji. Dubrovnik je bio pod jačim utjecajem Mlečana zbog trgovine i pomorstva te ribarstva kojima se u Konavlima nisu bavili u tolikoj mjeri kao Dubrovčani.

napica, tal. nàpa
VUC97-1

Tijekom gotovo 400 godina dubrovačke vlasti u Konavlima, Dubrovnik je utjecao na ovaj kraj, između ostalog i jezikom. I nakon što su Dubrovnik i Konavle došli pod vlast Austrije, talijanski je ostao jezikom uprave i školstva tijekom 19. stoljeća. Kroz čitavo 19. stoljeće talijanski jezik ima glavnu ulogu u sporazumijevanju trgovaca, pomoraca i ostalih putnika po Sredozemlju.

Dakle, s obzirom na višejezičnost koja je vladala u Dubrovačkoj Republici i talijanskim kao službenim jezikom, ne čudi velik broj posuđenica općenito, a pogotovo talijanizama, u konavoskom govoru. Kada promotrimo talijanizme i pokušamo ih usustaviti ili definirati po temama u rječniku, brzo ćemo se zaustaviti i laički reći da – nema đe ih nema.

Zavirimo li u kužinu (mlet. cusìna, tal. cucina), „napast“ će nas romanizmi sa svijeh strana: pjat (tal. piatto), kikara (tal. chicchera), pantaruo (tal. punteruolo), kupica (tal. coppa), pasabroda ili pasabrota (tal. passabrodo), napica ili stolnjak (mlet. nàpa), pa čak i riječ kačuo, kačulić (tal. cazuola) dolaze iz talijanskog.

Korpić, tal. corpetto
ZMK-377

Isto vrijedi i za riječi granariz (tal. grano rizo), pasta (tal. pasta), petrusin (at. petroselinum, tal. petrosellino), beškot (ven. bescoto), biž (ven. biso), cukar (ven. zukaro, tal. zucchero), kaštradinu (ven. castradina), kontonjatu (tal. соtognata), lešo (tal. lesso)…

I u kamari (tal. camara) ćemo lako naći romanizme, od koćete ili kreveta (tal. cucceta), kušina (ven. cussin, tal. cuscino), pa lincuna (vulg. lat. linteolu, tal. lenzudo) do tapita (tal. tappeto, mlet. tapeo).

Talijanizmi su i riječi taraca (tal. terrazza), punjestra (tal. finestra), banja (tal. bagno), šugaman (ven. sugaman), kao i naš voljeni čempres (tal. cipresso), komomjela (tal. comomilla), košćela (tal. castella) i praska (tal. persica).

U ribarskom rječniku Cavtata gotovo svi izrazi dolaze iz talijanskog, a nadopunit ćemo ga još ponekim nazivima riba i školjaka: kantor (tal. cantaro), kanjac (tal. cangnazzo ili cagna), murina (tal. murena), mušula (mlet. mussola), sardela ili sarđela (tal. sardella).

Sve manje korištene riječi u Konavlima lapis (tal. lapis) i lentrat (ven. retrar) podrijetlom su iz talijanskoga, pa čak i – vjerovali ili ne – naš zastrašujući lorko (tal. I’ orco)!

pjat, tal. piatto
KB-359

Baš kada ste pomislili da nema kraja, pokazat ćemo Vam da utjecaje talijanskog jezika imamo i u drugim dijelovima konavoskoga govora, a ne samo u leksiku. Morfem, nastavak –ata koji je preuzet s izvornim talijanskim riječima ili je nakalemljen na već ranije udomaćene riječi, također je talijanskog podrijetla. Iako je frekventniji u dubrovačkom govoru, i u nas se može čuti: čempresata, kominata, mokrinata, rosata, maslinata

Isto tako, često upotrebljavane sintagme s prijedlogom na i imenicom u genitivu, koja se uglavnom koristi u označavanju sudjelovanja u igrama, preuzete su iz talijanskog jezika. Na primjer, izrazi igrati na karata (tal. giocare a carte), igrati na boča (tal. giocare a bocce) doslovni su prijevodi s talijanskog, a potom imamo i: na lopte, na prstena, na frnja, na lastike, na slija, na mjendula, na oraja/na orave  tako na unedogled.

Za kraj ćemo pohvaliti sami sebe i reći da je ovo alavija (tal. alla via) nabrojeno. Nego, što prikladnije reći nego – Adio!