Kratki priručnik za uzgoj bubica

Bubica ili dudov svilac jedini je udomaćeni kukac. Njegov opstanak u prirodi više nije moguć u većini zemalja, pa tako ni kod nas. Potrebna mu je čovjekova pomoć od piljenja do zapredanja, pa je briga o bubicama za vrijeme njihova stadija gusjenice svakodnevna cjelodnevna rabota. Kako je u Zavičajnom muzeju upravo sada aktualno preuzimanje jajašaca svilaca, donosimo vam nekoliko riječi o uzgoju gusjenica do trenutka kukuljenja. Kod nas murve započinju listanjem, a to je znak da se jajašca mogu izvaditi. Ponekad je to ranije, ponekad kasnije u proljeće, kao i ove godine u kojoj zima ne želi otići.

Prije svega valja naglasiti da je bubica puno više od gusjenice. Bubica (lat. Bombyx mori) je zapravo noćni leptir iz porodice svilaca (Bombycidae), kukac koji prolazi kroz potpunu metamorfozu u četiri faze u svom životnom ciklusu: fazu jaja, ličinke, kukuljice i leptira. Dužine ovih faza različite su ovisno o vrsti i vremenskim uvjetima. Na primjer, kad je vrijeme toplije, faza gusjenice drastično se skrati. U te četiri faze najviše je brige u fazi gusjenica čiji je životni put potrebno poznavati ako želimo othraniti bubice do kraja. Duljina faze gusjenica od jajašca do kukuljice traje od 28 do 40 dana, ovisno o temperaturi i količini hrane.

Za piljenje je potrebna toplina i vlaga koja omekšava opnu jajašca. Iz tog su razloga Konavoke u prošlosti nosile jajašca uz tijelo, u njedrima. Ako ih ostavite da se pile bez dodatno povećane vlage i topline, one će najvjerojatnije iskoristiti prvi topliji dan pred kišu, kad je količina vlage u zraku velika.

Bubice se hrane murvinim lišćem, male bubice vole list s vrha grane, a kako odrastaju, vole niži i stariji list. U proljeće nemamo puno izbora, pa dajemo prvo lišće koje se pojavi na granama. Mladi, tek izlistali list pun je soka i najbolji je za bebice. Na tek izašle bubice stavlja se sitno narezano najmlađe murvino lišće, u količini tek da se po njima posipa. One se odmah penju na lišće i sišu sok kojim se jedino hrane. Male bubice stvaraju rupice u listićima uzimajući sok, a listovi se brzo suše i smežuraju. Ako su komadići lista veći, sušeći se zaviju i zarobe unutar sebe malene, jedva vidljive bubice. Iz tog razloga prve dane lišće sjeckamo usitno. Bubice ne skidamo s lišća već se svakodnevno na istu hrpicu posipa freško sjeckano lišće, pa nakon nekoliko dana imamo pravo malo brdašce.

Kad su gladne, bubice se penju na vrh hrpice i čekaju novo lišće. Ako ne dobiju hranu, one je ne traže, ostaju čekati i mirovati.

Presvlačenje

Često ćemo ih na vrhu hrpice ili pored nje vidjeti i kad spavaju. Bubice za vrijeme ciklusa gusjenice spavaju četiri puta. Dani spavanja zapravo su faze mijenjanja kože i za vrijeme faze gusjenice svaka bubica će četiri puta promijeniti svoju kožu. To je jedini način da njena koža može pratiti njen brzi rast. Bubice se za vrijeme spavanja umire, dignu glavu visoko, i miruju. Nakon spavanja ostavljaju za sobom svoju staru kožu i nastavljaju s rastom. Prva dva spavanja su kratka i ponekad ni ne primijetimo da su se presvukle, a druga dva spavanja su nešto duža i bubicama treba osigurati mir i tišinu da se presvuku.

Prvo spavanje se odvije već treći ili četvrti dan i traje manje od 12 sati. Tada ih ne uznemiravamo, ne hranimo ni ne mičemo. Važno je da su čvrsto zalijepljene za podlogu koju su izabrale kako bi uspjele izaći iz svoje stare kože. Kad se probude, nastavljaju jesti do sljedećeg spavanja. To vrijedi za sva ostala spavanja.

Nakon prvog tjedna, kad se na hrpici napravi baš velika gužva, na bubice se stave cijeli mladi murvini listovi na koje se one popnu. Tada ih zajedno s listom prenesemo na novi čisti ležaj i nastavljamo ih hraniti. Kroz drugi tjedan ležaj ćemo mijenjati svaka dva dana ili po potrebi i češće ako je prljavo, a u posljednjem tjednu i svaki dan.

drugo i treće spavanje

Ako je lišće mlado, jedina prljavština na ležaju su mali, suhi izmeti crne boje. Njih skupljamo i njima prihranjujemo biljke, naročito murvu. Stari su vjerovali da je sav otpad od bubica dobro stavljati pod stablo murve kako bi mu vratili svilu.

Posljednjih desetak dana bubice su velike i trebaju dosta mjesta. Kreću se po lišću i za sobom ostavljaju izmet koji moramo redovno čistiti. Čišćenje se odvija prebacivanjem bubica svakodnevno na novi, čisti ležaj. Sad kad su velike ne možemo ih prebacivati lišćem, već ih uzimamo rukama i postavljamo na čisto, a preko njih stavljamo hranu. One brzo jedu, pa čisto freško lišće treba donositi svakih nekoliko sati. U ovoj fazi stvara se više otpada i od lišća i od izmeta, pa je higijena jako važna.

Ako bubice dugo leže na nečistome, počinju sporije napredovati, gube energiju i napuštaju ležaj na kojemu se hrane. Tada se mogu razviti bolesti na koje su bubice posebno osjetljive. Važno je da svaku gusjenicu koju primijetimo da je slaba, mekana, žuta, ili bilo kako drugačija, odvojimo na poseban ležaj i odvojeno hranimo. Izolirajući je, smanjili smo mogućnost da se cijela kolonija zarazi. Ako takva gusjenica pokaže znakove ozdravljenja, kasnije je vratimo među ostale.

hranjenje

Bubice su osjetljive, lako se razbole, a još lakše otruju, pa treba voditi računa o svemu. Lišće mora uvijek biti svježe i suho. Ako je lišće mokro od kiše, treba ga dobro osušiti fenom ili ručnicima. Nijedna kap vode ne bi smjela doći na ležaj. Bubica koja pojede mokro lišće odmah se prolije, što znači da ispusti zelenu tekućinu i ugine. Također treba paziti da lišće nije tretirano insekticidima, pesticidima, herbicidima ili bilo čim drugo. Vjetar iz obližnjeg vinograda ili voćnjaka može donijeti otrovne čestice na listove murve nakon čega gusjenice mogu umrijeti. Ako primijetite da nakon što ste im dali lišće odlaze sa svoga ležaja, to jest da žele pobjeći, treba ih odmah preseliti i dati im novu hranu.

Bubice treba čuvati i od mrava. Mravi ih napadaju žive, i one koje prežive napad, od silnog stresa ne znaju napraviti kukuljicu. Ali ne napadaju ih samo mravi, već i tarantele, naš kućni macaklin, kao i miševi, svi ih rado jedu. Dakle, bubice moraju biti u čistom, i podalje od prozora da ne privuku ose i ptice, koje ih također vole.

Što je toplije u prostoriji u kojoj se hrane, to će prije završiti ciklus. U toplijem prostoru one će biti živahnije, a ciklus se može skratiti na 28 dana. Temperatura treba biti ujednačena, bez propuha, svaka veća promjena ometa njihov normalni razvoj. Bubice su osjetljive na mirise. Ne vole parfeme, jake mirise cvijeća i sredstava za čišćenje. Ne vole buku ni grmljavinu, kao ni snažne vibracije. Drag im je polumrak i tišina.

kućni macaklin

A kad je sve to baš kako treba biti, one zdrave završe svoju fazu gusjenice u kukuljici. Bubicama će na posljednji dan pred zavijanje požutiti zadak, one neće više jesti i počet će odlaziti s ležaja u potragu za mjestom pogodnim za kukuljicu. Na velike ležaje se donese čistog suhog granja i oko njih se oplete gnijezdo. Može se donijeti žukve ili kakve druge šume, a u malim kutijama dovoljno je nagužvati WC papira kojeg omotaju oko sebe i naprave kukuljice.

Kako pletu kukuljice i što se događa u njima, doznat ćemo sljedeći put.