Mali rječnik konavoskoga veza

konavoska košulja sa pristavljenom poprsnicom Skadaricom i orukavljem konavoskog veza
ZMK-394

Umijeće izrade konavoskoga veza zaštićeno je nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a sam konavoski vez rukotvorstvo je sa strogo zadanim pravilima i specifičnim uzorcima. Nazivan je jedinstvenim, najljepšim cvijetom Dalmacije, najvažnijim dekorativnim dijelom konavoske nošnje, no on je puno više. Mogli bismo reći da je dio konavoske identifikacije, baš kao što je i konavoski govor.

Gotovo svi znaju nabrojati nazive za dijelove konavoske nošnje, no kada na red dođe konavoski vez i njegovi i dijelovi, mogli bismo reći da je naše znanje su po srca. Ovaj izraz koristi se u vezenju kada je riječ o ispunjanju malih kvadratnih punjenica uz ostavljanje bijelog postava. Isto tako, su po srca naziv je za trokutaste elemente koji nalikuju na pola škatulice. S druge strane, izraz sa svijem srcem označava način cjelovitog popunjanja uzorka oblika četverokuta.

Kada pokušamo rasplesti niti ovoga nazivlja, vidjet ćemo da je gotovo sav leksik slavenskog podrijetla. No, za početak je najbolje početi od riječi početak. Njega ne treba previše razjašnjavati, riječ je o prvih nekoliko zabotaka u konavoskome vezu u kojima se razaznaje motiv uzorka koji će se dalje ponavljati, pa tako početak, osim što se odnosi na nekoliko prvih zabodaka, postao i tekstilni predmet na kojemu je početak izveden.

rukav s velikim zvrkašima
ZMK-223

Zanimljivo je da su nazivi raznih uzoraka uglavnom inspirirani prirodom, kao što su vezovi: na čombiće, srpače, na mačje stopice, na čempresiće, na jabučice, na sovice, a gotovo svi su slavenskog podrijetla: cvijetak, cvjeturak, dugajlice, dugarele, gusjenačke, kuka ili kljuka, nogača, krilača, krivaja,…

Spomenuvši prirodu, podsjetit ćemo da su prije i boje kojima su žice, odnosno niti tkanja bojane, dobivane iz prirode, kao što je crvena boja dobivana od biljke broć, također praslavenskog podrijetla: *brotjь.

Ipak, i u konavoskome vezu krije se pokoji romanizam, na primjer u vezu na pećice riječ peča, dolazi iz talijanskog jezika, također u značenju komad, od tal. pezzo. Isto tako riječ ponat u značenju ubod iglom, to jest ulaz i izlaz iglice u tkanje postava, dolazi od talijanske riječi punto, kao i uzorak pod nazivom: skalinić, što je u konavoskome vezu vezeni element ravnih linija kao i škatulica, likovni element u vezu u obliku romba.

zaveza na prstiće, ošva provedena na punjenice
ZMK-749

Nabrojivši tako romanizme, vratit ćemo se na zanimljiv naziv u konavoskom vezu, a to je: izmet. Ova je riječ jedna od brojnih arhaizama, a znači izvezeni motiv na postavu, odnosno utkani vez. Iz Ilirsko-talijanskog rječnika (1858.) saznajemo kako je nekad glagol izmetnuti značio i utkati ili tkati, pa prema tome možemo zaključiti da se taj naziv odnosio na sve vezove utkanicom ili općenito na sve vezove. Iako se glagol izmetnuti više ne koristi u tom kontekstu, kao dio naziva izmet je ostao u konavoskome vezu u značenju tehničkoga smisla izrade utkanice, kada se vez napravi osnovnom bojom, izmetne se kako bi se napunio i završio.

Kadifača ili kadipača naziv je za vrstu zabotka ili za poprsnice koje su rađene tom tehnikom. Vezovi kadifača svečani su vezovi udanih žena. Ovaj uvod da je riječ o svečanom vezu dodatno potvrđuje i sama etimologija naziva kadifača, koja dolazi od balkanskog turcizma europskog podrijetla, od riječi kadifa, koja znači baršun, velvet, samt. U hrvatskom jeziku postoji i fraza svila i kadifa koji označava obilje, bogatstvo koje se označava u sjajnu odijevanju i vanjštini.

Mrki vez ime je dobilo po riječi mrk, koja dolazi od riječi mrak, to jest od praslavenskog *morkъ jer je rađen u osnovi mrkom, odnosno crnom bojom. Isto tako naziv žutnica dolazi od riječi žut, to jest prasl. *žьltъ jer je ispunjana žutom bojom.

Ako ćemo nabrojati dijelove poprsnice, koja dolazi od riječi prsa, staroslavenskog podrijetla, spomenut ćemo i puce, također staroslavenskog su podrijetla od stsl. peti, kao što su i provod i riječ perajica, koja dolazi od staroslavenske riječi pero. Isto tako, praslavenskog podrijetla su i riječi: prutci, odnosno prut, oplet, kolač, zaveza, okoline ili okolišci i kite. Ošva je pak nastala od glagola šiti, šijem koji je staroslavenskog podrijetla.

Mrske, riječ koja označava pregibe tkanine koji se gusto lome tvoreći bogate nabore na zadnjici ženske košulje, također je staroslavenskog podrijetla. Jedino nam fjoka, riječ talijanskog podrijetla (tal. fiocco), malo „kvari prosjek“, no potrebno je napomenuti da se nju na vezove počelo stavljati tek u drugoj polovici 19. stoljeća.

Zanimljivo je da pronalazimo dvije moguće etimologije za riječ ogrov, riječ koja znači ovratnik veza, odnosno dio veza koji stoji oko vrata. Jedna mogućnost je da je riječ staroslavenska i pronalazimo je pod objašnjenjem za riječ grlo, odnosno složenicu, pojednostavljeno napisano *o -grlb, kako je došlo i do riječi ogrlica, grliti, ogrliti, grličanje, zagrliti i sl. Druga mogućnost, prema literaturi, jest da je ogrov romanizam, nastao od tal. francuzizma agrafe.

krpica s početcima
ZMK-782/6

S obzirom na to da su posuđenice koje ulaze u govore uglavnom novi predmeti ili pojmovi koji su dotad nepoznati zajednici, činjenica da su gotovo sve riječi koje su vezane za konavoski vez i umijeće njegove izrade slavenskoga podrijetla, govori i o samom podrijetlu veza.