Dr. Bendoni – cavtajski liječnik

Novi zdravstveni zakoni za Hrvatsku i Slavoniju, a zatim za Istru i Dalmaciju doneseni 1874. godine značajno su unaprijedili dotadašnju zdravstvenu službu. Zasigurno je važnija odredba toga zakona bila ona da svaka općina, sama ili zajedno s više općina, mora imati jednoga općinskog liječnika te je morala osnovati zdravstveno povjerenstvo u kojemu je kao član sudjelovao i općinski liječnik. Uvođenjem toga zakona u Dalmaciji su započeti ozbiljni radovi na institucionaliziranju zdravstvene skrbi, suzbijanju malarije, poboljšanju vodoopskrbe, uređenju groblja i slično.
U Dalmaciji je centralnu sanitetsku vlast činilo Pokrajinsko zdravstveno vijeće osnovno pri Zdravstvenom odjelu namjesništva u Zadru.

Od devedesetih godina 19. stoljeća, općinski liječnik u Cavtatu je dr. Josip Bendoni. On je s roditeljima Josipom i Marijom Bendoni te trima sestrama s Korčule bio preselio u Cavtat. U siječnju 1892. godine cavtatski liječnik dr. Bendoni spominje se kao sudionik večere koja je bila organizirana u čast Miha Klaića, o čemu detaljno izvještava list Crvena Hrvatska:

U ponedjeljak prirediše prijatelji i politički sumišljenjaci gosp. dra. Miha Klaića njemu u čast gospodsku večeru u Bačićevoj Dvorani, kojoj saučestvovaše i ostali Hrvati u Dubrovniku, zatim lijepa kita načelnika i uglednijih rodoljuba hrvatske stranke iz čitave dubrovačke okolice. Za dugim stolom zasjelo je u sve 90 osoba, koje pozdraviše usrdno dra. Klaića kad se je ovaj pokazao na vratima trobojnicama okićene dvorane, a glazba zasvira pozdravni komad.

Vlaho Bukovac: Dr. Bendoni i Mengola, oko 1900.
KB-834

Na večeri su sudjelovali dr. Kosto knez Vojnović, dr. Pero Čingrija i Frano Supilo, a dr. Bendoni se založio da se štogod zakupi za medicinski fakultet te se je za ovih zdravica sabrala svota od 81. fior.

Osim svog liječničkog rada po kojemu je bio poznat i omiljen u Cavtatu i okolici, dr. Bendoni je bio vrlo aktivan u političkom i društvenom životu zajednice. Tako 1894. godine Pavo Kostopeč iz Uskoplja piše javnu zahvalu u listu Crvena Hrvatska:

Bila mi se razboljela žena Pave i sve što je lijeka i ljekarija ne učini joj ništa dobra, tako da smo svi drhtali poviše njezina života. Nego u velikoj nevolji obratih se ja na liječnika cavtajskog, veleučenog gospodina Dr. Josipa Bendoni, koji se odmah svom svojom znanosti zauzeo da je spasi. Nije žalio ni truda ni puta nego je u svako doba i ne zvan dolazio i oko nje nastojao s velikom pomnjom tako da je napokon i izbavio od očite smrti. Nema plate koja bi mogla do kraja isplatiti ovako djelo, zato ja ne znam kako bi mu se bolje odužio nego ako mu ovako javno zahvalim, neka i drugi svijet još bolje čuje za njegovu učenost, a moja mu harnost do vijeka!

Takve zahvale neće biti rijetkost u liječničkom poslu dr. Bendonija. Spasio je doktor i izvjesnog Luku Gjuraša koji je bio uboden nožem, a crijeva mu stala na dvoru sve do sutra dan do 10 sati, dok je stigao vrijedni gosp. dr. Josip Bendoni, koji je učinio operaciju najboljim uspjehom.

Javna zahvala Marijete Fagioni povodom smrti supruga Agustina

Dr. Bendoni bio je aktivan u Crvenom križu, član uprave Hrvatske čitaonice, Društva za poljepšavanje Dubrovnika i često je donirao novac za razne dobrotvorne svrhe te držao predavanja o zdravstvenoj kulturi za građane Cavtata i Dubrovnika.

Kao i mnoge sugrađane, prijatelj Vlaho Bukovac ovjekovječio ga je na velikoj, za Cavtaćane posebno važnoj kompoziciji Karneval u Epidauru.

Dr. Josip Bendoni oženio se 1901. godine za Cavtajku Jelku Kalačić. Početkom 1907. godine dr. Bendoni odlazi u Dubrovnik gdje otvara liječničku praksu, a 1908. godine je doktor u Veloj Luci na Korčuli.

Dr. Bendoni označen na slici Vlaha Bukovca Karneval u Epidauru, 1901.
Zbirka Baltazara Bogišića

Iz tog vremena česte su prepirke potaknute političkim neistomišljenicima koji, objavljujući neistine u listu Prava Crvena Hrvatska, pokušavaju oklevetati njegove moralne i radne zasluge, ali u pravilu bi se javljali Velolučani i Cavtaćani da takve neosnovane objede raskrinkaju.

Dr. Josip Bendoni umro je 29. srpnja 1921. godine u 61. godini života i pokopan je na cavtatskom groblju.