Ultimi od karnevala

Cavtat, 1982. godine

Osudom i spaljivanjem karnevala, pokladne lutke – nositelja društvenih nedaća nakupljenih tijekom godine, završavaju pokladne svečanosti. Taj pokladni igrokaz odvija se najčešće na završne ili velike poklade, na pokladni utorak ili, kako se u našim krajevima naziva, na Ultime gdje se ističe kao središnje zbivanje.

U Konavlima se ovaj tip karnevala kao velika i značajna manifestacija na pokladni utorak održavao na Grudi i u Cavtatu sve do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, dok se u Čilipima karnevo palio gore precrkvom pod jakačom, u neđeju, na prve poklade. To bi bilo na prve poklade neđeja u Čilipima, a završne popodne na Grudi je bilo. Ide se na Grudu, do podne se radi i popodne spremaš i ideš na Grudu. Ko se maškari, maškari, ko se ne maškari, ide onako gledat.

Gruda, Ultimi, 1960-ih

Uz brojne maškare, među kojima su bile i tematski kostimirane grupe sudionika, završnom karnevalskom zbivanju prisustvuju i mnogobrojni gledatelji. Karnevalsku povorku u Cavtatu i na Grudi, koje se odvijaju na glavnim cestama ili šetnicama kroz samu jezgru mjesta, s jedne i druge strane pratila su brojna znatiželjna lica željna veselja i smijeha koje karneval nudi: Došla bi ti limena glazba, to je pleh muzika, tako se zvalo, iz Tivta, iz Novoga. Tu bi ti se sjatile cijele Konavle, od zadružnoga doma do, do… Ne bi mogo viđet, sve pošica do pošice.

Kostimirana povorka i centralna pokladna predstava u prvom redu se izvodi za mnogobrojnu publiku. Brojnosti publike pridonosila je i činjenica da su Ultimi od karnevala zadnja festa pred korizmu, kad razdoblje skrušenosti, tišine i pobožnosti ne dopušta nikakva osobna ni društvena veselja. Stoga su i organizatori nastojali da sadržaj Ultima bude grandiozan.

Cavtatske mažoretkinje, 1970-ih

Povorke su bile predvođene sastavima limene glazbe i mažoretkinjama, od kojih su cavtatske mažoretkinje osnovane upravo za potrebe karnevalskih povorki sedamdesetih godina 20. stoljeća te su najstarija mažoretska skupina u Hrvatskoj. Mažoretkinje su bile prepoznatljive po svojim uniformama, crno-bijelim kostimima šahovskog uzorka s cilindrom.

Završni karneval u svojoj je grandioznosti za običan puk bio događaj koji se ne propušta, dok su i sami organizatori živjeli za to i ozbiljno se pripremali: Par dana prije moj ćaća bi išo kroz kuću, sve bi govorio sam sobom, on bi govorio, ulogu uvježbavo. Onda se taj pokladni utorak ujutro, ne bi se ništa radilo. Bila bi cijela buna kroz kuću, ne bi se ni jelo ni pilo.

Cavtat, 1980-ih

Pokladni utorak i uopće cjelokupni pokladni period zaokružen je velikom plesnom zabavom za maškarane i nemaškarane. Ona se održavala u domovima kulture na Grudi i u Cavtatu te je trajala točno do ponoći.

Uz ples, pjesmu i smijeh tijekom završnih poklada obilno se jelo, pilo i gostilo, a naročito u utorak navečer jer korizma označava razdoblje posta i nemrsa. Na Grudi je bio običaj da se u kućama sudionika karnevala priređuje večera za rodbinu i prijatelje, nakon koje se zajedno odlazi na bal u Dom: Došli bi za ranijega, oni bi došli ono s vežilicama, ubručićem, tašnom, fino bi se obukli, išlo se svečano. Peko bi se komad lonze, ne bi se oštavjao jer je šutri dan post. Onda bi se te večeri nalupo. Ujutro je čista srijeda, više nema, što je do ponoća napravljeno je napravljeno.

Cavtat, 1954. godine

Zabava ili Bal ultima redovno je bio popraćen živom glazbom, a krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina sadržaj se obogaćivao nagradnim lutrijama i odabirom najboljih maski. Sve više ljudi kostimiralo se i uživalo u veselju koje novi, doduše privremeni identitet, donosi: Bit je da se dobro izbalaš, izludiš, svak svakoga dobro da izludi, da te ne pozna, da se ti zabaviš. I da dođeš doma živ i zdrav.