Smrijek

Današnja priča osvrnut će se na jednu biljku koja je prilično rasprostranjena po svim konavoskim dubravama, ali i zapuštenim pašnjacima i brdskim padinama kako u Donjoj, tako i u Gornjoj bandi. Glavni junak ove priče je smrijek, čije su ljekovite osobine poznate širom Mediterana od davnina.

U cijeloj Hrvatskoj poznat je pod raznim imenima iza kojih se skriva latinski naziv Juniperus oxycedrus iz porodice čempresovka Cupressaceae. Svoje ime najvjerojatnije vuče od otrovnosti nezrelih plodova koji su se upotrebljavali kao abortivno sredstvo. Naime, Juniperus dolazi od latinskih riječi juvenis (mlad) i parus (rođen), a drugi dio imena dolazi iz grčkog od riječi oxys (bodljikav) i kedros (stablo).

Smrijek je zimzeleni grm koji uglavnom ne izraste preko nekoliko metara. Njegova kora u mladosti je sivosmeđa ili crvenkasta i glatka, a kasnije se ljušti u trakama. Grane su čvrste i duge, a mladi izbojci su bridasti, kruti i zeleni. Stablo tvori pravilnu razgranatu krošnju, gotovo kružnog oblika. Listovi su krute, oštro zašiljene, bodljikave iglice duge od 1 do 2 cm, a široke od 1 do 2 mm. List je u presjeku trokutastog oblika, a na licu su dvije uzdužne odvojene bijele pruge, dok je na leđima istaknuto rebro. Lišće raste u skupinama od tri.

Cvjetovi su dvodomni, jednospolni i rastu u pazušcima prošlogodišnjih listova. Muški cvjetovi su žuti češeri i rastu pojedinačno, dok su ženski cvjetovi zeleni češeri koji rastu u skupinama od 3 do 6, a u svakom se nalazi jedan sjemeni zametak. Smrijek cvjeta od travnja do svibnja. Plodovi su male okruglaste bobice, promjera od 6 do 10 mm, svojim izgledom više podsjećaju na bobice i gotovo su sjedeći, nalaze se na kratkim stapkama, a na tjemenu ploda je trokraka brazda. Razvoj ploda odvija se kroz dvije godine. Na početku je češer zelen, a druge godine poprima crvenu i crvenosmeđu boju. Potpuno sazreli plodovi u sebi imaju 2 do 3 jajolike sjemenke.

Kako je već spomenuto, smrijek je rasprostranjen širom Mediterana, ali ima ga i na Kavkazu. Drugim riječima, smrijek nastanjuje područja mediteranske klime, priobalje do 1 600 metara nadmorske visine. Voli suha i sunčana staništa, a podnosi posolicu i nisku temperaturu do – 25 ℃. Zbog ovih odlika češće ćemo ga pronaći na polugolim padinama brda, negoli u gustim šumama. Smrijek se razmnožava sjemenom od siječnja do travnja. Klijavost sjemena je poprilično uspješna, ali je proces klijanja dugotrajan i može trajati čak 18 mjeseci. Umjetno se smrijek može razmnožavati i vegetativno ili povaljivanjem.

Usprkos svome imenu, smrijek se kroz povijest uglavnom koristi kao izrazito zdrava biljka. Zreli plodovi mogu se konzumirati kuhani i kao takvi pospješuju rad mokraćnog sustava i pomažu protiv crijevnih parazita. Zbog izuzetne arome plodovi se mogu koristiti kao začin, a neizostavni su za pravljenje travarice. S druge strane, drvo smrijeka puno je eteričnih ulja pa se danas njegove grančice koriste za destilaciju. U Konavlima se smrijek najviše koristio kod sušenja mesa jer njegovo ulje daje posebnu aromu mesu koje se suši na njemu.

Konavle su nekada obilovale smrijekom. Populacija ovoga stabla razrijedila se zbog velikog korištenja u svakodnevnom životu. Smrijek je osim za sušenje mesa najviše korišten za ogrjev. Naime, kazivači pamte da se nije prije moglo tako pośegat po šume, nego se bralo grana, a najlakše je bilo ubrat smrijek, to je grm, a dobro gori. U nekim selima smrijek je na taj način gotovo nestao. U nas u dubravi i primorju bilo je smrijeka svukud, a danas ima tek dva-tri. Tako se ovaj grm koji je Konavljane grijao i davao šug rakiji i mesu, ponovno proširio samo zbog zapuštanja baština i pašnjaka.