Jelica Bukovac – očev model

Vlaho Bukovac: Poslije plesa, Prag, 1914.
izvor: katalog izložbe Umjetničkog paviljona, 2018., Vlaho Bukovac – Alexandre Cabanel, Povijesni susret učenika i učitelja

Iako je Jelica, kćer Vlaha Bukovca i po zanimanju također slikarica, umrla 16. siječnja 1967. godine, njen život je obilježen teškim događajima te se zaustavio sredinom pedesetih godina. Naime, njene kćeri i ujedno jedine Bukovčeve unuke, tragično su skončale svoje mlade živote: Marija 1954. godine, a Jelica (Lele) 1955. godine.

S odlaskom svoje djece sam ponovo izgubila oni topli prijateljski i produhovljen život. Stalo sve. – zapisala je Jelica.

Sretni Jeličini dani vezani su za djetinjstvo i djevojačko razdoblje provedeno u Pragu:
Svo slobodno vrijeme provodila sam sa sestrom Ivankom u očevom atelieru, tako da sam vrlo često pozirala za modela. U toj produhovljenoj atmosferi nam se, meni i mojoj sestri stvorila ljubav i želja za slikarstvom.

Rano nas je počeo poučavati naš otac, te kad smo se 1921. godine upisale na Prašku akademiju nam je bio nadalje prvi profesor Vlaho Bukovac.

Vlaho Bukovac: U iščekivanju, Prag, 1913.,Umjetnička galerija Dubrovnik
izvor: Vera Kružić Uchytil, 2005., Vlaho Bukovac – Život i djelo 1855. – 1922.

Doista, Bukovac je najčešće kao model portretirao kćer Jelicu. U salonu, U iščekivanju, Patricijka, Gatalica karata, Smiješak, samo su neke od mnogobrojnih slika na kojima je portretirana Jelica. Gotovo u pravilu, mladu djevojku gledamo u polufiguru, sjedeći, postavljenu u interijeru ispred čestih elemenata Bukovčevih slika: draperija, tapiserija, pokućstva… Tako će se, u nesretnom razdoblju Prvog svjetskog rata, i nemogućnosti putovanja i posjeta svom rodnom mjestu, kao najčešći ambijent na Bukovčevim slikama pojavljivati isječci praškog stana.

Portreti djece i supruge izmjenjivat će se, pod raznim osvjetljenjem, zajedno s predmetima koje i danas nalazimo u zbirci Kuće Bukovac. Godine 1913. Jelica je, sa sestrom Ivankom, pratila oca u Zagreb, gdje su proveli mjesec dana kako bi se postavila velika kompozicija Razvitak hrvatske kulture u zgradi Sveučilišne knjižnice. Bukovac je naslikao niz portreta povijesnih ličnosti vezanih za hrvatsku kulturu, a okosnica slike bila je apoteoza Ivana Gundulića kojega, klečeći pred božicom Atenom postavljenom na uzvišenom tronu, vila kruni lovorovim vijencem. Taj svečani prizor, povorku ozbiljnih i važnih ličnosti hrvatske povijesti, Bukovac je opustio i razigrao prikazima vila u lepršavim haljinama. Portret kćeri Jelice zrcali se na licima vila. Poslužila mu je kao model, u raznim posturama, za sve naslikane vile.

Vlaho Bukovac: Smiješak
Prag, 1915., Kuća Bukovac

Nakon Zagreba Vlaho, Jelica i Ivanka odlaze u Beč. Tamo su im se pridružile majka Jelica i sestra Marija koje su bile u Berlinu, u posjeti kod brata Aga. Takav, lagodan i veseo život, nastavit će se i nakon rata. Ponovni dolasci u Cavtat, druženje s obitelji, morske radosti i studij obilježit će razdoblje do iznenadne Bukovčeve smrti 1922. godine. Tada se sve promijenilo.

Jelica će se 1924. godine udati za generala Lazara Radosavljevića, prekinuti studij na Akademiji i seliti se, kako je i zahtijevao generalski posao. Iz Beograda seli u Niš, gdje se rodila kćer Marija, pa u Kosovsku Mitrovicu, mjesto rođenja mlađe kćeri Jelice. Ljubav i obiteljsku harmoniju, koju je Jelica osjetila u rodnom domu, nije imala u braku. Nerazumijevanje i nesloga, zapisat će, a idilični život kojeg je proživjela s roditeljima, bratom i sestrom, bio je u totalnoj oprečnosti s bračnim životom.

Vlaho Bukovac: Jelica a la Gainsborough, Prag, 1916., Umjetnička galerija Dubrovnik
izvor: Vera Kružić Uchytil, 2005., Vlaho Bukovac – Život i djelo 1855. – 1922.

Nakon 13 godina teškog bračnog života, Jelica se razvela i vratila u Prag. Imala je snage završiti Akademiju, ali ulazak Hitlera u Prag i početak Drugog svjetskog rata prekinuli su je u planovima da se posveti svojoj izložbi. Zajedno s kćerima, koje je iznimno voljela i kojima je nastojala prenijeti ljubav kakvu je i ona imala u djetinjstvu, ratne godine provodi u Cavtatu, brinući se o bolesnoj majci.

Nakon nezamislivih tragedija koje su je pogodile neutješna Jelica svoj život koji se morao odživjeti do kraja, uza svu tugu, najradije provodi u očevom ateljeu zajedničke im rodne kuće u Cavtatu. Okružena očevim slikama, i onima na kojima je i sama bila model, često je posjetiteljima prenosila iskustva iz prve ruke.