Lovorno – antička stela

Antička stela, Lovorno
konzervatorska dokumentacija

U doba antike Konavle su bile dio kolonije Epidaur i područje koje je, kao i danas, prvenstveno bilo vezano za poljoprivredu. Vile tipa villa rustica bile su temeljne gospodarske jedinice na kojima se bavilo poljodjelstvom, ali i raznim obrtničkim poslovima, ovisno o resursima. Ujedno, ovi gospodarski punktovi služili su i za svojevrsni nadzor i romanizaciju osvojenih područja. U sredinama udaljenim od grada takvi kompleksi predstavljaju vezu s administrativnim centrima i u direktnom su kontaktu s autohtonim stanovništvom.

Villa rustica složeni je arhitektonski, ekonomski i društveni fenomen antike i vrlo je teško, s obzirom na njenu različitu kategoriju i namjenu, predočiti definiciju koja bi odgovarala svim tipovima. Vezane su za prostor izvan grada i utjelovljuju novi tip naselja seoskog življenja: rusticatio. Mnogi su antički pisci pisali o agrarnim temama. Kolumela koji je živio u 1. stoljeću, i sam se baveći poljoprivredom na nekoliko svojih posjeda, piše kako u krajnjem slučaju država može opstati bez školovanih ljudi, zabave i luksuza, ali ne može bez onih koji će obrađivati zemlju.

Važna je funkcija ovih vila, uz gospodarsku, i ona rezidencijalna. Pojedine vile predstavljaju mjesto stalnog stanovanja, a neke su služile samo za povremeni boravak vlasnika. Upravitelj takvog imanja je tzv. vilicus i on je rob, kao i većina radnog potencijala.

Austrijska katastarska karta, 1837., Lovorno

Sve vile tipa villa rustica zapravo su arhitektonski kompleksi organizirani prema veličini posjeda, a sastoje se od različitih rezidencijalnih i gospodarskih objekata te poljoprivrednih površina. Takvih posjeda u rimsko je vrijeme bilo i u Konavlima, a naročito je za gradnju bila atraktivna Gornja banda zahvaljujući trasi vodovoda kojom je voda iz Vodovađe dopremana do Epidaura, a i prisojnim brdskim padinama s plodnim poljem. Nažalost, niti jedan od potencijalnih nalazišta te vrste u Konavlima nije sustavno arheološki istraživan.

Sporadični nalazi antičkih nadgrobnih spomenika, koji su u slučaju nalazišta u Ljutoj i arheološki potvrđeni, govore o mogućim pozicijama antičkih villa rustica.

Gospodari i stanovnici ovakvih sklopova najčešće su se i pokapali unutar posjeda. Jedan takav potencijalni lokalitet nalazi se i u Lovornom kod crkve Velike Gospe. Prilikom rekonstrukcije crkve, početkom 20. stoljeća, iskopana je antička stela – nadgrobni spomenik djevojke Magije Letine koja je umrla s navršenih 28 godina, a postavili su ga roditelji, Gaj Magije Valent i Silia Leta. Stela je pravokutnog oblika, izrađena od vapnenca, zabatno zaključena s rozetom po sredini trokutnog polja. Na, jednostavnom profilacijom istaknutom, natpisnom polju čitamo tekst:

D(is) M(anibus) S(acrum)
MAGIAE LAETI
NAE ANNOR
UM XXVIII
C(aius) MAGIUS
VALE(n)s ET SI
LIA LAETA PA
RENTES FILI
AE PIISSIMAE
SIBI ET SUIS
VIVI FECERU
NT

U slobodnom prijevodu ovaj natpis bi glasio:
Bogovima Manima posvećeno, Magiji Letini, koja je umrla u dvadeset osmoj godini života, najdražoj kćeri, roditelji Gaj Magij Valent i Silija Leta, sebi i svojima, živi podižu (ovaj natpis).

Crkva Velike Gospe, Lovorno
konzervatorska dokumentacija

Početna posvetna formula bogovima Manima, ovdje zapisana kao skraćenica D M S, kao i formulacija sibi et suis, u ovakvom obliku uobičajena je na nadgrobnim spomenicima s kraja 1. i početka 2. stoljeća. Nomen Magius, kako je poznato, često je u sjevernoj Italiji, a kod nas ga srećemo u Liburniji i Dalmaciji. Prilično je čest i kognomen Valens, kako u Italiji, tako i u našim krajevima, a naročito je raširen u ilirskoj onomastici. Nomen Silius poznat nam je samo s ovog natpisa.

Kao potvrda mogućoj poziciji vile villa rustica na ovom mjestu, veliki je broj ulomaka tegula i građevnog materijala koje i danas nalazimo na širem području oko crkve Velike Gospe. Blizina trase akvadukta, koja je prolazila niti stotinjak metara sjevernije od ovog lokaliteta, kao i plodno polje iznad kojeg je pozicioniran, čini ovu lokaciju pravom prezentacijom antičkog otiuma, odnosno ugodne i kontemplativne životne dokolice.