Mladenci

Izvor: web-stranica Bratstvo Močići

Katolička Crkva 28. prosinca obilježava blagdan Nevine dječice koja su svojim tek započetim životom obilježila Kristov dolazak na zemlju. U predbožićnom i božićnom razdoblju, iznimno bogatom folklornim, vjerskim i društvenim običajima, djeca su često važni nositelji njihovog sadržaja. Tako i četvrtog dana Božića u običaju glavnu ulogu opet imaju djeca. Naime, na Mladence, kako se svetkovina naziva u pučkoj kulturi, izvodio se običaj šibanja djece, a ponegdje i odraslih. Tim činom tradicijski se čovjek prisjećao Herodovog krvavog pokolja nad betlehemskom dječicom i njihove muke te je na taj način prenosio religijsko i narodno sjećanje na nove generacije.

Običaj šibanja na Mladence rasprostranjen je na čitavom hrvatskom području i u pravilu je riječ o fingiranom šibanju, vrlo blagom i simboličnom obrednom činu. Šibanje zelenilom predmeta i ljudi u tradicijskoj se kulturi Hrvata prakticira i u Velikom tjednu, a glavna značajka ove ritualne radnje jest njena apotropejska i poticajna moć koja odbija zlo, nečiste sile i đavla te priziva zdravlje, snagu i sreću.

Naziv svetkovine Mladenci upućuje upravo na vezu s tradicijskim značenjem šibanja, kojim se životna snaga sa svježe biljke prenosi na udarano biće te se ono time mladi, to jest pomlađuje. To je vjerovanje u nas skoro pa u potpunosti izgubljeno, a sam običaj je odraz simbioze religijskog i narodnog koje je u hrvatskoj pučkoj tradiciji kontinuirana pojava.  

Prut lovorike

U Konavlima je na Mladence običaj ubrati mladi prut kojim bi se šibala djeca. To je najčešće bio prut lovorike kao simbola snage prirode u zimsko doba kad je zelenila najmanje, a ponegdje bi se ubrao i prut masline. Ujutro u kominu bi majka ili otac, baba ili đedo, dočekali djecu nakon buđenja s prutom u ruci te ih šibali govoreći: Bresti, resti!; Pušti zlo, uzmi dobro ili Uzmi dobro, digni zlo.

Izreke koje prate sam čin šibanja variraju od sela do sela, no značenje im je identično i njihovim izgovaranjem, osim što se potvrđuje narodno vjerovanje u zaštitnu i srećonosnu moć šibanja, ono se obrednim tekstom dodatno osigurava i pojačava. Običaj šibanja prati i blagdansko darivanje djece jabukom, orasima ili kakvim drugim voćem nakon samog čina, što je djeci pak prizivalo radost te se većina ondašnjih sudionika danas zaboravljenog običaja sjeća s osmijehom na licu.

Šibanje djece prakticiralo se na prostoru čitavih Konavala, a u pojedinim selima zabilježeno je i šibanje omladine i odraslih. Tako su u Čilipima muški hvatali djevojke i udarali ih šibama, a u Bačevu Dolu bi pak govorili Ivanj je prošo, a sad su nastali Mladenci da bi potom i muškarci i žene uzeli po grančicu lovorike i njima se međusobno udarali govoreći: Vrzi zlo, uzmi dobro!

Još jedan običaj vezan uz Mladence u Konavlima je ugovaranje braka. Smatralo se da je dobro ugovoriti brak uoči Nove godine i to se najčešće prakticiralo na Mladence ili na Staru godinu, čime su se božićne feste tradicijskih Konavala obogaćivale dodatnim darivanjima i slavljima.