Narančini

Narančin, standardnog naziva mandarina ili mandarinka, porijeklom je iz istočne Azije, s područja Kine i južnog Vijetnama, a u Europu je donesen u 19. stoljeću. U Europu su došle preko Gibraltara, to jest Tangiersa, zbog čega su ih nekad nazivali tangerine. Uzgaja se na području Mediterana, upravo zato što traži toplu klimu i sunčano mjesto bez većih naleta vjetrova. Iako je glavna asocijacija u Hrvatskoj za mandarine dolina Neretve, i dubrovačko područje, kao i Konavle, bogato je narančinima koji su u ove krajeve stigli nakon Drugog svjetskog rata kada su uz naranče počeli krasiti gotovo sve vrtove Grada.

Mandarina, narančin ili latinskog imena Citrus reticulata pripada porodici ruta (Rutaceae) i ubraja se među najotpornije agrume. Što se tiče imena mandarina, ono potječe od riječi mandarin, što je naziv za civilnog ili državnog činovnika u carskoj Kini čija je odjeća bila narančaste boje, a zanimljivo je da se i službeni kineski jezik naziva mandarinski. Za razliku od mandarina i mandarinskog, šire dubrovačko područje odlučilo je ovu biljku nazvati narančin, upravo zbog sličnosti sa srodnom biljkom narančom. Kada smo već kod nazivlja, Englezi narančine nazivaju Christmas orange upravo zbog njihovog perioda sazrijevanja, ali i poklanjanja u vrijeme Božića, što nije strano ni na ovim prostorima.

Za hrvatsko uzgojno područje najznačajnija je vrsta satsuma ili unshiu, mandarina koja se najčešće viđa uz Neretvu. Kao što i samo ime već odaje, riječ je o japanskoj sorti koja sazrijeva ujesen i jako je otporna na hladnoću. Osim njih, popularne su i klementine koje su nastale križanjem mandarine i naranče, a svima su dobro poznate kao mirisni narančini koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Isto tako, popularna je i sorta havana, odnosno domaći narančin koji je boljeg okusa od unshiu sorte, a sazrijeva kasnije te je pun sjemenki.

O kojoj god sorti da se radi, riječ je o zimzelenom stablu koje naraste do tri metra visine. Listovi su naizmjenični, jednostavni, cvjetovi su dvospolni, pravilni i mirisni, a ocvijeće je dvostruko, sačinjeno od čaške koja broji 4 ili 5 zelenih lapova te vjenčić od 4 do 5 bijelih latica. Cvate u travnju i svibnju, medonosna je biljka, pa ju pčele često posjećuju. Plod je okruglast, narančaste i tanke kore.

cvijet mandarine

Plodovi se najčešće konzumiraju sirovi i svježi, a kora se može koristiti kao začin ili čaj. Eterično ulje koje se proizvodi tiještenjem usplođa koristi se kod stresa i depresije, te kod slabe probave. Destilacijom vodenom parom lista dobit ćemo petit grain koji se koristi u liječenju bolova i spazama mišića ili stresa, tjeskobe i nervoze.

Iako su mandarine poprilično otporne, ipak niske temperature mogu biti opasne jer mraz, odnosno prekala može uništiti plodove, ali i lišće. Uglavnom je riječ o temperaturi ispod – 5 °C ili – 6 °C, pa se nisu svi Konavljani bojali zime. Ipak, u nekim konavoskim selima zbog velike bi se prekale palilo pruće kako bi dim rašćero mraz, što potvrđuje naša kazivačica iz Popovića: Kako nijesu palili, jesu, bome, pruće bi se ostavjalo, nakupili bi pa uveče palili da dim rašćera tu prekalu nesretnu, pogotovo u nas ođe, sve pobijeli. Činili su to i za lozu, ma za svu verduru. Ili ujutro oko četiri, pet, kad je najjača zima, svakakve suvadi bi se prikupilo pa u gomilice između đe neće ošteti’, a da dim nosi.

Osim prekale, ono što je glavna briga svih ljubitelja narančina jest sredozemna voćna muha, štetnik poznat ovom podneblju koji napada i drugo voće. Ova muha odlaže jaja u što zrelije plodove i ostavlja ličinke zbog koje plod trune, odnosno postaje crvljiv. U Konavlima je svima dobro poznata kao mušica zbog čijeg je djelovanja narančin peknut ili načet i nije baš omiljen za konzumaciju. Ovaj problem uglavnom se rješava prskanjem ili tako što se narančini malo ranije poberu, dok nisu prezreli jer se u nezrelim plodovima mušica ne može nastaniti i razvijati.

Osim što je sastavni dio svake dijete, narančin je idealna namirnica za jačanje imuniteta, snižavanje kolesterola, sprečavanje pretilosti i popravljanje raspoloženja. Bogat vitaminom C i to u tolikoj mjeri da samo 100 grama narančina zadovoljava optimalan dnevni unos. Isto tako, te male narančaste loptice neizmjerno su bogate i vitaminima B skupine, kalcijem, magnezijem, cinkom i kalijem. S unosom mandarina trebaju pripaziti samo osobe sa sklonošću prema bubrežnim i žučnim kamencima i sličnim bolestima.

Od zelenih narančina i naranača možete napraviti i liker, pa donosimo recept iz Dubrovačkih komina Jadranke Ničetić:
Oguliti oštrim nožem samo zeleni sloj s pet plodova zelenih narančina i dvije naranče. Koru namakati tri dana u pola litre čistog alkohola. U litri vode skuhati 60 deka šećera, sirup ohladiti i pomiješati s alkoholom sada zelene boje od ekstrakcije, i specijalnog okusa iz aromatičnog ulja iz kore.

I na samom kraju, s obzirom na ovoliko hvalospjeva narančinima, možemo samo zaključiti da su Konavle sretno mjesto što je, između ostalog, plodno tlo ovolikom zdravlju. Prema tome, dok je vrijeme od njih, s dobrim ćemo razlogom reći – u slast i u zdravje – i nećemo baš ništa falit!