Materice

U ciklusu predbožićnih i božićnih običaja narodne i crkvene tradicije važno mjesto zauzima čin darivanja. Osim prepoznatljivih tradicijskih likova božićnih darivatelja, svetog Nikole, svete Lucije i malog Isusa, prisutni su i posebni dani namijenjeni darivanju među članovima obitelji, odnosno unutar užeg kruga srodnika. Ti dani se slave kroz zadnje tri nedjelje došašća, a nazivaju se, kronološkim redom, Djetinjci, Materice i Očići. Obilježavanje ovih običaja u hrvatskoj tradiciji prisutno je ponajviše na području južne Hrvatske, ali poznaju ga i pojedina područja Posavine, Hercegovine, kao i Bunjevci.

Darivanje u sklopu ovih običaja, koji su zapravo oblici identične tradicije, odvija se kroz ritualni čin otkupa djece, majke i oca. Uvijek jedna strana prijeti drugoj i traži otkup u obliku naknade: oraha, slatkiša, voća, mjendula, rakije, kakvog ručnog rada pa u nekim područjima čak i novca. Na području Konavala Djetinjci su najranije iščezli, a riječ je o običaju u kojem se djeca otkupljuju darivajući roditelje darom koji je najčešće baba ili koja druga starija žena u kući dan prije pripremila. S druge strane, običaji na Materice i Očiće još uvijek žive u narodnom sjećanju.

Konavoke
izvor Institut za etnologiju i folkloristiku

Materice se obilježavaju na treću nedjelju došašća, to jest dvije nedjelje prije Božića i to je svečanost prije svega majke, matere, materinstva, majčinstva, pa otud i izraz materice. Dok moderna povijest i suvremeno doba na međunarodnoj razini kroz Majčin dan i Dan žena na simboličan način afirmiraju značenje majke, žene i ženstvenosti, naša tradicija ih na osebujan način časti i znakovito slavlje smješta u doba došašća, doba iščekivanja Kristova rođenja od majke Marije, Blažene Djevice.

Pokazuje to vrlo lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života, kao i sama činjenica da su se Materice osim po kućama i selima obilježavale i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne, ali i za sve ostale majke. Uz slavlje majčinstva, na Materice su se u Konavlima često održavala i vjenčanja za koje bi se zaruke upriličile godinu ranije na Mladence ili na Staru godinu, a zabilježeno je i da su se zaruke znale odvijati i na Materice: Sjećam se da bi bile zaruke na dan materica. A na Božić bi zet ulazio zvanično u kuću. Simbioza ovih običaja zasigurno nije slučajna, dapače znakovita je. Majka kao nositeljica novog života utjelovljava samu ideju vjeridbe i sklapanje braka kao obrednog čina stvaranja obitelji i njenog širenja rađanjem djece, u kojoj će se opet moći nastaviti brižno njegovanje običaja tradicijske obiteljske kulture darivanja u vrijeme Božića.

Materice kao dan posvećen majkama slavljene su cijeli dan, a majke su bile najpočašćenije osobe i u središtu su događanja. Iako je za očekivati da na Materice majka dobiva poklone od ukućana, običaj unutar konavoskih obitelji, kao i u većini drugih krajeva, obilježavao se tako da je majka ta koja daruje djecu. Darivale su djecu orasima, jabukama, narančama, mjendulima, suhim smokvama ili cukarinima da ih ne vezuju. To vezivanje najvjerojatnije je prežitak običaja otkupa, insceniranog duhovitog postupka čiji je sastavni dio ritualno vezivanje majke koju bi djeca vezala i ucjenjivala da ih daruje ako želi biti puštena.

Majke su toga dana bile posebno izdašne, svaka je morala u traversi imat nešto za dat te su osim svoje djece darivale i ostalu djecu. Djeca su s radošću i nestrpljenjem iščekivala ovaj dan jer znali smo da ćemo dobit bar koji bombon, oraha, a bilo je to prije šezdeset godina. Kad sam bila dijete najdraži je bio praznik Materice. A osim slatkiša djeca su se radovala i priklama koje su se obavezno prigale i jele na Materice.

Prve prikle posute cukarom koje je majka spravljala davala je djeci, a ostale djeca nisu smjela jesti već su bile namijenjene gostima kojih tog dana zasigurno nije manjkalo. Susjedstvo se uzajamno posjećivalo obilazeći sve kuće u selu i čestitajući majkama njihov dan pozdravljajući ih već s vrata riječima: Čestito ti susjeda Materice! da bi se potom tratavali rakijom i orasima. Trpeze su bile bogate mjendulima, orasima, suhim smokvama, mantalom, kontonjatom, rakijom i vinom, a bliža rodbina je ostajala i na svečanom objedu ili večeri na kraju koje bi domaćica poslužila prikle dok bi joj djeca pjevala: Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, Sveta Djeva Marija.

Materice su lijepi stari običaj kojim se zasluženo odavala počast svim konavoskim materama, vrijednim čuvaricama ognjišta i koji pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom i susjedima.