Kuga u Banima – kameni svjedok katastrofe

Bakterija Yersinia pestis uzročnik je kuge poznate kao i crna smrt. Javlja se uglavnom kod glodavaca, ali se preko buha može prenijeti na druge životinje i čovjeka. Razlikuju se tri vrste kuge: bubonska koja se odlikuje bubonima odnosno čirevima, plućna koja napada pluća i izaziva raspad dišnog sustava i septikemija koja napada krvožilni sustav, odnosno krv. Danas se uspješno liječi antibioticima, a bez liječenja smrtnost od bubonske kuge kreće se od 50 do 60 %, dok je smrtnost u druga dva slučaja 100 %. Izgleda da je u Europi bila prisutna u antici, ali teško je sve slučajeve koje su antički pisci opisali kao kugu povezati s ovom bolešću jer bi se svaka nepoznata bolest nazivala kugom. U nekim slučajevima radilo se o tifusu ili nekoj drugoj bolesti.

Svoj put kuga, kakvu poznajemo danas, počela je u Kini ili Mongoliji, otkuda se širila trgovinom i preko mongolske vojske. Kada je mongolska vojska opsjedala Caffu na Krimu, tada pod vlašću Genove 1346. godine, u njihovim redovima proširila se kuga. U nemogućnosti probijanja obrane Mongoli su leševe svojih mrtvih katapultirali u grad i povukli se. Trgovci koji su se tada nalazili u gradu nisu ni slutili kako će se preko njihovih brodova proširiti jedna od najsmrtonosnijih bolesti. Prvi val kuge pomorio je preko trećine europskog stanovništva i u potpunosti promijenio život Europljana. Iako kuga nije najveći ubojica kojega je Europa upoznala jer to mjesto zauzimaju velike boginje, njeno brzo širenje i velika smrtnost do 20. stoljeća ostat će najveći strah ljudi. O tome svjedoče i zazivi tijekom procesija od kuge, glada i rata oslobodi nas Gospodine. Također, u Konavlima se i danas za lošu osobu kaže da je zla ko pešta, što dolazi od talijanske riječi pesta za kugu.

Kužne epidemije nastavljale su se u razmacima svako nekoliko godina što je potaklo europske države da nađu način kako suzbiti tu bolest. Antibiotici koji se koriste protiv kuge otkrit će se tek u 20. stoljeću, a jedini će način biti izoliranje oboljelih od zdravih. Dubrovačka je Republika bila jedna od najsofisticiranijih država srednjega vijeka u borbi protiv kuge. Prva uvodi karantene na Mrkanu i Bobari, a kasnije u Lazaretima. Također, osnovana je i služba kacamorta koji su brinuli o mjerama opreza. Posebno opasno stanje bilo bi kada se kuga pojavila u Osmanskom Carstvu, napose u Bosni ili Hercegovini. Dubrovačke vlasti tada bi zatvorile granice i zabranile svojim podanicima doticaj s osmanskim stanovništvom. Usprkos strogim mjerama, kuga se u više navrata probijala i napadala stanovnike Republike.

Posljednja pojava kuge u Konavlima dogodila se 1784./1785. godine nakon što je preko Mokrina ušla u Bane, a nešto kasnije u Stravču. Naime, od 1780. do 1784. godine u Bosni i Hercegovini kužna epidemija usmrtila je oko 130 000 ljudi. Mjere opreza koje su tada vladale u Dubrovačkoj Republici uspjele su spriječiti da epidemija dođe na područje Republike sve do kraja 1784. godine kada je iz Mokrina ušla u selo Bani. O nemilom događaju svjedoče i tri nadgrobne ploče ispred crkve Svetog Andrije u Banima. Natpisi su na talijanskom jeziku i klesani kapitalom. Prvi natpis glasi: Qui sono sepulti due cari morti di peste, što znači Ovdje je zakopano dvoje djece umrlo od kuge. Druga dva natpisa su oštećena, ali se na njima može pročitati: Morto di peste, odnosno Umro od kuge.

Prema arhivskoj građi utvrđeno je da je od kuge najprije umrlo dvoje djece, a kada je domaćin kuće umro 10 dana kasnije kuća je spaljena. Jedini preživjeli dječak je zbrinut, odnosno vjerojatno je odveden u nahodište. Prvi grob pripada umrloj djeci, a drugi i treći domaćinu i najvjerojatnije njegovoj supruzi koja se ne navodi u izvorima. Kuća u kojoj je došlo do pojave kuge izolirana je kao i cijelo selo pa je to vjerojatno spriječilo daljnje širenje. Iako izvori ne spominju koja obitelj je oboljela od kuge, preko izvora Kapetanić naslućuje da se radi o obitelji Sila, a preživjeli dječak Ivan Sila oženio se na Lastovu 1791. godine.

Kuga se povukla u siječnju 1785. godine, a mise zahvalnice za kraj epidemije služene su u travnju. Još će jednom kuga pogoditi šire dubrovačko područje 1815. godine, ali će Konavle ovaj put ostati pošteđene. Premda se još u srednjem vijeku utvrdila povezanost glodavaca i kuge, pravi uzročnik ove bolesti čovječanstvu će ostati nepoznat do epidemije u Hong Kongu 1894. godine kada su Shibasabura Kitasato i Alexandre Yersin otkrili bakteriju kuge. Ova bolest i danas hara svijetom, ali se jednostavno liječi antibioticima.