Konavoska kalamita

Ima jedna mala mirisna ljepotica koja na našem području raste, cvjeta i obnavlja se nekoliko puta tijekom godine. Miriše malo na metvicu pa je ljudi zovu divlja menta, brdska menta, divlja marulja i slično. Malo je zovu, a više beru kad nemaju baš nikakve druge metvice u okruženju. Metvice paprene, rinje, riječne ili kakve druge omiljene su u Konavlima za napitke i sokove, ali su puno manje zastupljene u našem okruženju od ove gorske divljake koja raste posvuda. Iz otkosa se diže prva, a u ljetnom spaljenom kamenjaru preživljava svojim tankim stabljikama kojima smanji list. Ako padnu kiše najesen, eto je u cvatu još koji put prije zime. Upravo je opet osvojila cvijećem konavoske vizure, pa eto prilike da je spomenemo.

Latinski naziv ove biljke je Calamintha nepetoides i vezana je uz Mediteran za razliku od svojih ostalih rodica Calamintha. Inače, rod Calamintha upućuje iz svog grčkog podrijetla naziva da je riječ o lijepim metvicama. Kalos znači lijep i menthe metvica, pa možda ni ne griješimo nazivajući je metvicom. Taj rod biljaka, kao i mente, pripada porodici usnjača (Lamiaceae) i obično se nazivaju kalamite, a postoji ih oko osam vrsta u rodu, dok je menta tridesetak.

Dakle, ova kalamita (Calamintha nepetoides) je višegodišnja biljka koja raste razgranato i ima male ovalne listove nazubljenih rubova, dlakave i nasuprotno postavljene. Mlada biljka je gusti grm listića iz kojega se pred cvatnju razvijaju stabljike u visinu. Na gornjem dijelu stabljika razvijaju se svijetlo ružičasti cvjetovi, samostalno ili u cvatovima u pazušcima listova. Cvjetaju kod nas od svibnja do studenog. Cvjetovi su izduljeni, na malim peteljkama. Čaška je cjevasta s pet šiljaka, a vjenčić dvousnat kao i kod većine usnjača koje smo do sada spominjali.

Calamintha nepetoides poznata je na širem području isto kao kod nas pod nazivom metvica i baš je tipična aromatična biljka za mediteransko podneblje. Ako odete na brda ima je, ako odete na more i tamo je, a po polju i vlažnome je u bogatijem lisnatom izdanju i ima je gotovo na svakom kvadratnom metru na području Konavala. Možda joj baš zbog tolike njene dostupnosti nismo dali veći značaj. Živjela je s nama, uz nas, kao obična trava, a baš smo vidjeli koja čuda se kriju iza pojma običan u Konavlima.

Njena ljekovita svojstva izražena su u liječenju raznih prehlada i sličnih bolesti. Čajem od nje potiče se znojenje, koristi se za izazivanje izbacivanja sluzi iz pluća kašljanjem ili pljuvanjem. Davala se za snižavanje tjelesne temperature, njome bi se ublaživalo vrućicu, a pila se i za jačanje želudca i protiv nadimanja. Našli smo da se koristila i za liječenje depresije, nesanice i bolnih menstruacija te da se ne smije propisivati ​​trudnicama jer u prekomjernim količinama može prouzročiti pobačaj.

Listovi za čaj beru se prije cvjetanja biljke, brzo se suše i spremaju na tamno i suho. Premda je kod nas lišće dostupno kroz cijelu godinu, najbolje ga je brati tik pred cvjetanje, a to je nekoliko puta u godini.

Premda je danas među travarima slabije korištena jer je u većini djelovanja zamijenjena metvicama, ova biljka bila je važna ljekovita biljka srednjovjekovnih vremena kao sredstvo protiv glista, nesanice te sredstvo za poticanje probave i znojenja. Čaj je bio uobičajeni lijek za želučane tegobe.

Nicholas Culpeper, engleski botaničar koji je obradio stotine medicinski korištenih biljnih vrsta (1616. – 1654.) donosi da je ova naša biljka vrlo učinkovita u svim oboljenjima mozga, da ublažava grčeve i otežano disanje i bolove u želudcu ili crijevima te da liječi žuticu. Također je preporučuje uzimati sa soli i medom protiv parazita, a za skuhanu frešku biljku u vinu govorio je da liječi sve tamne ožiljke na koži. Pored svega preporučivao ju je protiv melakolije i depresivnih stanja. Prema njemu, to je jedna od najjačih trava za sprečavanje začeća kod žena i izazivanje pobačaja, a koristila se kao pomoć prilikom poroda mrtvog djeteta.

Tako su kalamite u srednjem vijeku bile službena farmakopeja, a danas ih travari koriste znatno manje. Osim za liječenje, ova naša kalamita se koristi u kozmetičke svrhe, za čišćenje lica i u borbi protiv akni. Listovi se namaču u vodi najmanje 10 minuta, a zatim se lice očisti i dezinficira vatom. Pijenje  biljnog čaja od ove biljke također pomaže u detoksikaciji i čišćenju kože iznutra.

Uz sva svoja ljekovita svojstva, nama je najmilija i najpoznatija kao dodatak u mediteranskoj kuhinji. Slane je arome, a miris njezinog lišća podsjeća donekle na mentu. Tipičan je tradicionalan sastojak mnogih jela s ribom i mesom, kao i glavna aroma za domaće kekse u priobalju. Kekse i kolače napravi se tako da se aromatizira mlijeko njegovim prokuhavanjem s mladim listovima, a kad se ohladi s tim mlijekom se radi slatko. Pečeni keksi imaju ugodni slankasti miris, kao i tijesta za kolače koja podsjećaju na neko izgubljeno vrijeme divnih jednostavnih okusa iz starinskih kredenci. Mi smo za gust napravili palačinke za koje smo tražeći informacije o biljki pronašli i pravi recept za koji vam donosimo link: https://web.facebook.com/permalink.php?story_fbid=4121822464496409&id=1290626054282745

Najljepše stvari su jednostavne i baš su svugdje oko nas. Sudbina čovjekova je da ono što ne pozna uništi, a da poštuje ono što mu je nedostižno. Nego sreća je da je ova naša divlja metvica ili kalamita uporna i voli ovo naše podneblje puno više od nas samih.