Urar fra Pasko Baletin

Franjevački samostan Male braće

U konavoskom selu Stravči 1715. godine rodio se, kako će vrijeme i mnogobrojni otkucaji satova koje je napravio pokazati, izvrsni urar, ali i drvodjelac, kovač, krojač, suknar i zidar, Josip Baletin.
Otac Petar i majka Kate, rođena Vidak, nadarenog su mladića prepustili njegovom franjevačkom pozivu i on je 2. veljače 1736. godine ušao u novicijat u franjevački samostan na otočiću Daksi. Josip je tako postao franjevački brat i dobio novo ime, Pasko, te se vratio u franjevački samostan Male braće.

Za vrijeme redovništva, unaprijedivši znanja iz mehanike, a zahvaljujući i svojim brojnim talentima, napravio je veliki broj satova za franjevačke samostane diljem Republike. Sačuvani su oni u Male braće, zatim u Kuni na Pelješcu, ali i dio sata kojeg je napravio za franjevački samostan u Pridvorju. Brojčanik i kazaljke sata danas se mogu vidjeti u klaustru pridvorskog samostana.

Brojčanik sata, Pridvorje

U samostanu Male braće u Dubrovniku brojčanik i kazaljke, kao i satni mehanizam na izvornom su mjestu za koje ga je Pasko i konstruirao. Mehanizam se nalazi u staroj ljekarni, a brojčanik i kazaljke vidljivi su u luneti ispod svoda, na istočnom zidu klaustra. Na tom dijelom oslikanom satu kazaljka je izvedena reljefno, a takav je oblik prozvan hobotnica. U središtu te hobotnice koja se rotirala prikaz je boga sunca sa zrakama postavljenim uokolo, od kojih je ona najduža, sa zvijezdom na vrhu, pokazivala sate.

Za Malu braću Pasko je u malom klaustru napravio i sunčani sat. Taj rad je potpisao inicijalima P. B., ali i dodao natpis na latinskome koji glasi:

ITER SOLIS SIGNANA METITUR TEMPORA / AB ILLO DISCE FUGAM RAPIDI TEMPORIS ET PRETIUM. Ovaj meridijan mjeri vrijeme bilježeći put sunca. Od njega povuci nauku o vrijednosti i bježanju vratolomnoga vremena. – što su vjerojatno riječi Paskova subrata i suvremenika fra Sebastijana Slade.

Brojčanik sata, detalj, Pridvorje

Godine 1781. Pasko Baletin, zahvaljujući Ruđeru Boškoviću od kojega je dubrovačka vlada tražila pomoć pri pronalasku majstora u Parizu za izradu novog sata na gradskom zvoniku, a koji je, sagledavši sve mogućnosti, preporučio domaćeg urara, izvršava taj važan posao.

Trebalo je izraditi sat koji bi zamijenio onaj iz 1480. godine, čiji je zastarjeli mehanizam otkucavao 24 sata od 1 do 24, novim koji bi otkucavao 12 sati. Pasko je devet mjeseci konstruirao sat, koristeći i elemente starog, sa šest zupčanika, vretenastom zaprečnicom s krilcima kao zaporima, oscilatorom i dva drvena valjka s namotanim konopom za regulacijske utege. Ploča brojčanika bila je emajlirana, a kazaljke u već poznatom obliku hobotnice.

Brojčanik sata, detalj, Pridvorje

Zanimljiva inovacija kojom je fra Pasko osvježio gradsku uru. Sada je, zahvaljujući prozorčiću kojeg je otvorio s južne strane zvonika i gdje se na pokretnu polugu stavljao fenjer, gradska ura bila vidljiva i po noći.

Vlada je na zvonik postavila ploču s natpisom na kojoj stoji godina i izvoditelj (A.D. M.D.C.C.L.X.X.XI. OPUS F. BALETIN A CANALIBUS O.M. FRANCI), a od novčane nagrade koju je dobio za izvedbu sata podignuta je mramorna ograda ispred glavnog oltara u crkvi Male braće.

U časopisu Prava Crvena Hrvatska 1914. godine, u povijesnoj crtici o Pasku Baletinu, a prema nekrologu O. A. Markovića zapisao je O. Frano Jurić:

Skroman, pobožan, siromašan, ponizan, pedantan vršitelj zavjetovanog pravila bijaše izgledom mlagjim a takmacem starijim. I tog dobrog redovnika Bog nadari osobitim darom: poznavanjem mehanike. Sve što njegovo oko u toj struci a u raznim granama vidi, to bi majstorskom tačnošću svojim rukama izveo.

Fra Pasko Baletin umro je u Dubrovniku 1792. godine, a pokopan je u samostanu Male braće.