Obiteljska onomastika – Ane Fagioni Račić i Jelica Bukovac

Vlaho Bukovac, Portret obitelji Račić, 1898.

Vlaho Bukovac oduvijek je bio čvrsto povezan sa svojom obitelji. Iako pustolov od malih nogu, roditeljska ljubav i cavtatski dom bili su mu utočište u svakoj prilici. Blizak odnos imao je i sa sestrama Gjorgjom i Anom, kao i s bratom Jozom. Kad je 2. siječnja 1892. godine sklopio bračnu zajednicu s Jelicom Pitarević iz Dubrovnika, bila je to neraskidiva veza, nukleus iz koje će se razviti šesteročlana obitelj, moje gnijezdo, kako ju je Bukovac često nazivao.

Zanimljivo je da su dvije važne žene u Bukovčevom životu, supruga Jelica i sestra Ane, rođene na isti dan, 25. rujna.

Jelica Bukovac, 1891.
KB-3

Jelica je rođena u Majkovima, odakle joj je majka, 1874. godine, ali je s roditeljima, sestrom i bratom živjela u Lapadu. U izvatku iz Matice vjenčanih stoji da je Jelica, kao i njeni roditelji, posjednica.
Jeličin brat Ivo bio je oženjen za Mariju Amerling, kćer Ignjata i Marije Amerling, obitelji dubrovačkih dobrotvora čijim je sredstvima, između ostalog, izgrađen jedan kat sjevernog krila dubrovačkog franjevačkog samostana te se stara samostanska ljekarna preselila u klaustar i uredila, podignuta je fontana na Brsaljama…

Vlaho Bukovac, Portret sestre Ane, Cavtat, 1883.
KB-936


Jeličina sestra Marija bila je udana za Ivana Papija u Rožat, čija je obitelj u jednom trenutku bila u posjedu Sorkočevićevog ljetnikovca. Sa svima njima Vlaho Bukovac bio je u izvrsnim odnosima te ih je sa svojom Jelicom često posjećivao i duže s njima boravio. Jelica je imala sličan odnos s Vlahovom obitelji, iako s njima nije dijelila zajedničko prezime. Naime, Vlaho Bukovac je svoje talijansko prezime Fagioni, najviše zahvaljujući grofu Medu Puciću, slavenizirao, prevevši ga jednostavno u Bukovac. Vrativši se iz San Francisca Vlaho je bio izložio svoju sliku Sultanija u Šarićevoj ljekarni na Stradunu, a Medo Pucić zaključivši Habemus pictorem!, zalagao se na raznim stranama, pa tako i kod svog prijatelja biskupa Strossmayera, ne bi li priskrbio inicijalna sredstva za Vlahovo školovanje.

Radi se o izvanrednom talentu, kakav se – barem što ja znadem – još nije u našoj zemlji rodio, i to baš u struci gdje smo najslabiji – u slikarstvu, pisao je Pucić biskupu Strossmayeru.
Tako je Vlaho postao Bukovac, a njegov brat Jozo kao i ostatak obitelji, zadržali su svoje prezime Fagioni.

Jelica Bukovac, Prag, 1940.
KB-1104_198


Bukovčeva sestra Ane rodila se 25. rujna 1862. godine. Udala se za kapetana Iliju Račića i s njime imala dvije kćeri, Mariju Augustu i Mariju Mercede.
Račići su živjeli u obiteljskoj kući točno preko puta Anine rodne kuće, danas muzeja Vlaha Bukovca, dok nisu, oko 1908. godine, preselili u novosagrađenu klasicističku vilu (Vila Račić), na početku šetnice oko Rata.

Anine praunuke prenose toplu obiteljsku priču, to jest crticu o Bukovcima. Naime, Račići su se, gledajući s prozora svoje kuće Bukovce u korti kad bi doputovali iz Praga, čudili njihovom slobodnom i nesputanom ponašanju. U obitelji je uvijek bilo puno veselja i radosti, a zajednička druženja bila su česta.