Velika Gospa velika glava, Mala Gospa mala glava

Velika Gospa velika glava, Mala Gospa mala glava

Ispratili smo Ilinštak, prošla je Velika Gospa, a s njom je krenulo neko sasvim drugo vrijeme. Krešendo vrućina utopio se u jednom jačem lempu nakon čega se više ništa nije moglo vratit na staro. Dan je od Sv. Ivana skratio koliko kokoš more učinit nogom, odnosno isto koliko dan produži od Božića do Sv. Vlaha. Svima u Konavlima je neka radost oko srca pa i djeci kojoj se bližu školski dani. Svi su već pocrnili, zdravi od ljetnog voća i povrća, narasli kako samo djeca mogu rasti ljeti. A oni najstariji će udahnuti i odmoriti od žege koja im je ono malo snage dizala. Gruđani se veselu jer se od Gospe mogu predvečerje oblačiti u duže rukave i pokrivati se po noći, a još uvijek po danu biti u ljetu. Oni koji rade na zemlji sretni su jer od kad je Boga i svijeta iza Gospe počnu kiše i nema više nase do dogodine. Više niti jedan ljetni dan neće biti ni suh ni vruć kako je bilo u Ilinštaku. A to je prilika za još jedan poljoprivredni val koji će trajati dugo kroz bablje ljeto. Češće oborine i manja vrućina potaknut će obilato novu vegetaciju, a plodove koji u jesen dozrijevaju povećati i napraviti slasnima. Svi u Hrvatskoj znaju što je u kolovozu više kiše, to će i vina biti više, ali kakvoga? Jer, žeže li kolovoz, žeći će i vino. Konavljani još k tome dobro znaju i da je Velika Gospa velika glava, a Mala Gospa mala glava, bez obzira odnosilo se to na kupus ili repu te se toga čvrsto drže.

Velika Gospa velika glava, Mala Gospa mala glava

Vrijeme između Gospa je prva od trica kojima Konavljani odmjeravaju vrijeme do Božića. U ta tri tjedna očekivati će se oborine koje nakon Male Gospe padaju samo hirovito, rijetko i slučajno, ko da kome kalavaju despete kad se ima trgat. U takvom rasporedu padalina rujan je rezerviran za bablje ljeto, milost i blagost sunčevih zraka koje griju samo one koji se istaknu. Sunce na svojoj silaznoj putanji ima mudrost da ne dopire do koga ne mora, pa vrijeme ostaje stabilno da bi tek u drugoj polovici listopada predalo snagu jeseni, a kasnije i zimi. Jesenski ekvinocij stigne na tarace pune krivaje i doce pune šipaka prije nego se more ohladi, za razliku od proljetnog koji tjera kučka u hlad, a mi još palimo peći. Kolovoz puni blanke i škrinje, te sprema badnje za vino rujansko, pa tako u agosta – svega dosta. Kraljevsko je to doba godine, zrela sreća i sirotinjska majka.

Kiša nam treba oko Gospe jer su se do tada uzorali suhi doci, prašilo se na sve strane kao u izreci do Gospe s prahom, a od Gospe s kalom, a ako nije pala u kolovozu i ne mora više, snašli smo se. Kupusi su se posijali iza Sv. Antuna, a iza Gospe se presađuju u lijepe preorane vlažne doce koje će dok se ne uvate zalijevat nebo. Ako se presade bliže 15. 8. očekiva se više oborina pa će i glave kupusa biti veće jer glava je lišće, a lišća je više ako je vode više. Ako se presade u rujnu zbog očekivanog nedostatka vode glavice će biti manje. Tako je i repi i svemu što treba vodu. U Vitaljini i ponegdje u Donjoj Bandi će se posaditi krtola koja će se mlada jesti za Božić, a u svih vrijednih će biti svega blaga ove zime.

Velika Gospa velika glava, Mala Gospa mala glava

Ovaj period između Gospa je i vrijeme za presadnju reznicama. Oštrim nožem odreže se kosi rez na reznici, grančici biljke koju identičnu želimo. Ako je po srijedi grančica onda je najbolje da je donji dio drvenast, a gornji zelen, da ima i mudrosti i ludosti i onda ga se stavi u mokru zemlju između dvije Gospe da ga podrže. To se ranim jutrom napravi dok je snage u svemu.

Lavande, ružmarini, ortencije, ruže ili kakve voćke ili grmove, sukulenti, baš svi se daju regenerirati i dijeliti u obilju stvarajući novi život. Tako nova plodnost koju donesu kiše o Gospi, zreloj suhoj zemlji postaju još jedan zamašaj zdravlja i obnove uza sve plodove i pune ambare. Vrijeme između Gospa je vrijeme koje je u prirodi nabijeno zrelom plodnosti koja kreira novi život, koji se nudi bogato na svakom koraku. Veselu mu se mudri koji će obilato brati plodove svoje usklađenosti s okolišem čiji smo dio.