Gospa od Karmela

Gospa od Karmela, Pločice

Sve kršćanske Gospe koje se slave ista su, jedna Gospa Marija čiji su se dani svetkovina rasporedili u katoličkom kalendaru ovisno o određenom mjestu ukazanja nekoj osobi ili obliku požrtvovnosti. Tako imamo Gospu od Snijega, Gospu od Zaluga, Gospu Nikolinu, Gospu Nuncijatu, Malu i Veliku Gospu, a i Gospu od Karmela. Narod je uz te dane vezao svoje potrebe, bilo zavjetne ili svetkovne, te razvio lokalne tradicijske oblike koji su danas dio identiteta.

U Konavlima je samo jedna crkva Gospe od Karmela ili kako bi većina rekla Karmena, i to ona u Pločicama. Premda je red karmelićana manje popularan, svetkovanje Gospe Karmelske vrlo je često u Hrvatskoj, a naročito u Dalmaciji i Boki kotorskoj. Red karmelićana osnovali su u 12. stoljeću vjernici za vrijeme križarskih ratova koji su se okupljali u molitvi i pokori pod zaštitom Blažene Djevice Marije u Palestini na brdu Karmel.  

Kip Gospe
Izvor: Facebook-stranica “Zavazda Konavle”

Privrženost Gospi od Karmela započela je ukazanjem sv. Šimunu u obliku zagovora i pomoći za oslobođenje od pakla svih koji budu živjeli pod škapularom. Gospa je Božja posrednica grešnicima, a brdo Karmel slika je naročite Božje blizine. To je isto ono brdo iznad rijeke Jordan iz Starog zavjeta na kojemu je isposnički živio prorok Ilija, na koji se popeo Pitagora i kojeg vezuju za cara Vespazijana.

Zanimljiva je činjenica kako jednostavan puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi. Njihova pobožnost Gospi prvenstveno je bila izražena procvatom bratovština u 17. stoljeću potaknutim crkvenim politikama koje su se tada odvijale protiv protestantskih doktrina koje su negirale katoličke doktrine čistilišta. Sve u svemu, Gospa od Karmela 1726. godine proglašena je općim blagdanom Crkve. Konavoska bratovština Gospe Karmelske ustanovljena je u Pločicama 1896. godine te je vezana uz crkvu sv. Lazara koji je bio titular matice. Popularnost koju Gospa Karmelska ima u Dalmaciji vjerojatno pridonosi i njeno obilježje zaštitnice pomoraca.

Sv. Lazar, Pločice

U Konavlima je Gospa Karmelska župno slavlje sela Pločice puno ranije nego je crkva preimenovana Gospi u čast. Naime, kao što je već spomenuto, župna crkva Gospe Karmelske prvotno je bila posvećena sv. Lazaru. Crkva je 1869. proširena, a na 16. srpnja 1903. godine ponovno je posvećena. Promjena titulara crkve s Lazara na Gospu zbila se 2000. godine zalaganjem župnika i župljana zbog snažne povezanosti sa Gospom Karmelskom.

Još iz ranih zapisa Ljetopisa župe Pločice možemo iščitati svečanost ovog slavlja koje se slavi na 16. srpnja. U jutarnjim satima je ispovijed, a misa je oko 10 sati. Na misu dolaze župnici iz okolnih konavoskih župa, ovisno o godini, te biskup. Nakon mise slijedi svečana procesija s kipom Blažene Gospe koja je prije vodila od Donje lokve na Gornju lokvu i nazad u crkvu. Danas je taj put malo skraćen zbog mijenjanja prometnica. Kip nose 4 mladića obučena u najsvečanija odijela. Prije je to značilo svadbenu konavosku nošnju, dok je danas to najbolje odijelo. U procesiji sudjeluju svi pripadnici Župe Pločice sa seoskim barjacima.

Svetkovina Gospe Karmelske uvijek se slavila svečano, a o veličini slavlja ovisile su prilike u svijetu. Tako je za vrijeme Drugog svjetskog rata slavlje bilo tiho i mirno jer su mladići bili u vojsci. Nakon završetka rata bila je to prilika za plesanje kola do dugo u noć. Naši kazivači prisjećaju se kako bi prije 20-ak godina djeca na samu večer Gospe Karmelske na putu od Bijelog kamena miješala pepeo i naftu te tako osvjetljavala put na zabavu.

Donja lokva, Pločice
Izvor: Suhozidna baština Konavala

Svete pričesti, krizme i ostala vjerska i narodna slavlja često su uveličavala blagdan Gospe od Karmela. Godine 1901. mjesni župnik don Antun Bačić je, kako kaže, u prisustvu tisuću duša dočekao prigodno otvaranje željeznice i njeno zaustavljanje u Pločicama. Ipak, jedno od najvećih i najljepših slavlja dogodilo se 16. srpnja 1918. godine kada je svoju prvu misu pjevao mladomisnik Luka Antunović iz Poljica, rođen 1894. godine. Don Luka je nakon vojne službe i školovanja izrazio želju da svoju prvu misu održi u Pločicama na slavlju Gospe Karmelske:

Oko 9 ura uputilo se svećenstvo i puk pod barjacima prema mladomisniku. U Bećira poviše kuća srelo se je mladomisnika praćena od roditelja i brojnih seljana i seljakinja iz Poljica i Mikulića. (Na Poljani su bili dočekali Mikuljani Antunovića. A. Mazinović ga je pozdravio, a mladost posipala cvijećem.) U Poljicu je malo ko bio i ostao doma. Pri sastanku je dum Luku pozdravio upravitelj župe, a odatle se uputi redom duga povorka svećenstva, puka i školske djece – pod crkvenim i narodnim zastavama – do Matice. U Matici se je mladomisnik pomolio, a onda odu u župni stan i tu se obuće u misno ruho; on, pratilac i podvornici. Iz kuće se je pošlo sa presvj. biskupom oko crkve u hram. Mladomisnik pričesti rodbinu, a onda počne svečanu prvu svoju sv. misu. (…) Po sv. misi su mladomisniku svi ljubili ruke, a on je dijelio uspomene. Danas je bilo na Matici 16 misa. (…) Po podne u 5 ura bio je u sredini crkve namješten kip B. D. M. Karmelske i tu se je izmolila krunica, a zatim je mladomisnik uz asistenciju dao svečani blagoslov sa Presvetim. Crkva je bila i po podne puncata naroda – malo kada i preko mise tako. Svijeta je bilo ne samo iz ove župe već i iz Vitaljine, Mrcina, Grude, Čilipa i Cavtata. Cijela se svečanost koja je imala samo crkovno obilježje – veoma sviđela narodu. Bila je riječ, da takove svečanosti u crkvi nije bilo u Konavlima.